Zašto se - kad su već bili nadzirani još od 2023. i istražitelji slušali kako se tisuće tona opasnog otpada dovozi na odlagališta u Gospić, Benkovac i Varaždin - to nije i prije zaustavilo. Je li prikupljanje nekih dokaza bilo važnije od toga da se zaustavi navlačenje opasnog otpada, njegovo zatrpavanje i izazivanje posljedica po zdravlje ljudi i okoliš koje ćemo možda osjećati desetljećima. Zašto?
Tako je Dušan Miljuš završio svoj opsežnu i zanimljivu reportažu o slučaju nazvanom “Opasni otpad”, nastalu uglavnom temeljem razgovora s ljudima u Gospiću, ali i izjava iz istrage. A istraga protiv supružnika Šincek i još osam okrivljenika i četiri poduzeća, podsjetimo, otvorena je lani zbog sumnjah radnji od 2022. do 30. rujna 2024 godine.
Dakle, istražitelji su znali za suspektna djela tijekom najmanje polovice vremena, ako ne i više! A što su s tim saznanjem činili? Bilježili i – što još? Čini se – ništa! Ako je tako, uistinu - zašto?
Ne bi li istražitelji trebali voditi računa ne samo o interesu postupka, već i javnom zdravlju? Zar ne postoji granica nakon koje dokazi nisu toliko važni koliko - zdravlje? Zar uistinu netko može znati nešto što može ozbiljno naštetiti ljudima, a ne poduzimati s tim u vezi ništa?
Ova pitanja nametnula su se i zbog neobjavljivanja analize tla, zraka i podzemnih voda, koje je za potreba istražitelja u Gospiću napravio varaždinski Geotehnički fakultet tijekom prošle i ove godine. No, nakon prosvjeda i najave blokade prometnica te pokušaja pridobivanja političkih bodova na ovom žalosnom slučaju - koji otvara pitanje ne samo zašto, nego i kako se uopće mogao događati - objavljeni su nalazi i mišljenje vještaka, kao i dopuna.
Međutim, još ne stižu analize otpada i tla u varaždinskoj Podravskoj ulici od DORH-a i DIRH-a, koje je zatražio potpisnik ovih redaka. Zašto, kad ih rađene u - Varaždinu?
I to nije sve. Predsjednik Vlade A. Plenković veli da će se situacija s nelegalnim odlaganjem otpada u Gospiću riješiti u zakonitoj proceduri, a ne pod pritiskom, ukazujući da prvo treba provesti javnu nabavu jer sanacija puno košta. No, nije malo koštala ni sanacija varaždinskoga baliranog otpada, prije koje je Grad Varaždin proveo javnu nabavu, čiji je ishod u potpunosti pratila i platila Vlada.
Međutim, puno prije toga, mimo javne nabave, izravnom pogodbom sklopljen je ugovor za zbrinjavanje bala i tekućeg otpada. USKOK diže optužnicu, slijede godine suđenja na kraju kojeg Vrhovni sud RH zbog situacije na terenu oslobođa od optužbi za pogodovanje sve okrivljene na čelu s bivšim varaždinskim gradonačelnikom, iako javnosti nikada nije predočen niti jedno odstupanje tvari od dopuštenih vrijednosti, kao sada u Gospiću pa se opravdano opet postavljaju pitanja – kako to i zašto?
