Prioritet je, prije svega, percepcija pravosuđa koja je izrazito negativna. Niz je za to razloga, a sigurno je jedan dugotrajnost u određenim postupcima. Tu je i velik broj neriješenih sudskih predmeta, kao i pitanje povjerenja u pravosuđe. To su osnovne stvari na kojima treba radi. Dakle, kad se govori o pravosuđu, nije tu samo pitanje materijalnih prava, odnosno plaća pravosudnih dužnosnika, niti je samo pitanje infrastrukture. To su bitne stvari, ali ključno je da građanke i građani, koji trebaju biti u fokusu pravosuđa, osjete da “usluga” ili zadovoljština, koju traže na sudu, bude brže, da se toliko ne čeka i da doista osjete iskorake i pomake.
Tako ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan vidi glavnu zadaću u području za koje je zadužen. I uistinu, za zdravo društvo važno je povjerenje u ključne državne institucije, među kojima je nesumnjivo pravosuđe, koje je i zasebna grana vlasti. Potvrđuje to brojni primjeri u kojima se vidi što se događa kada to povjerenje padne, kao što se vidi kod nas iz polemikama oko rada tijela progona, a još zornije se vidjelo u SAD-u prilikom napada na zgradu Kapitola 2021. godine.
Kvalitetan, što znači učinkovit i nepristran rad temelj je povjerenja u pravosuđe, kao i sve drugo. Međutim, rad može biti i kvalitetan, ali njegova percepcija ipak loša, ukoliko se ne uspije stvoriti adekvatna slika. Iako može biti više uzroka potonjem, dio razloga mogu riješiti same institucije, ukoliko u istim ili sličnim situacijama rade na jednaki način, što uključuje i izvještavanje javnosti. Dakle, ukoliko rade transparentno.
Iako ima vrijednih iskoraka, još ima primjera da ima potrebe raditi na transparentnosti pravosuđa. Primjerice, neki sudovi u elektronskom ročišniku objavljuju termine i sudionike svih rasprava, neki to čine djelomice, a neki ništa, kao da je to jako zahtjevan posao ili nešto što bi moglo loše odjeknuti. Štoviše, ne samo odjeknuti, nego i pomoći da se zna što se zbiva i tko je uistinu tko i što (ne)radi.
I nisu sudovi jedini. U DORH-u odbacuju svaku pomisao u pristrani rad. Međutim, nakon što je varaždinska policija nedavno izvijestila da podnosi kaznenu prijavu protiv službenice osumnjičene za prisvajanje 134.000 eura krivotvorenjem potpisa ravnateljice dječjeg vrtića, zamolili smo USKOK informaciju je li u pritvoru ili još radi te gdje.
Odgovor nismo dobili pa smo zatražili objašnjenje po kojim se to kriterijima USKOK ravna kad objavljuje podatke i priopćenja o izvidima i istragama u Gradu Varaždinu, primjerice, a istovremeno ne objavljuje nikakva priopćenja niti daje odgovore u vezi službenice, iako se nju sumnjiči za puno veću štetu. I opet se šuti. Zašto? Ima li za to opravdan razlog?
