Drsko i kratkovidno

| 21.1.2019. u 21:31h | Objavljeno u Iz moga kuta

U šoku sam, nismo to zaslužili, ako mi nismo vratili uložen novac u nas, onda nije nitko, kazao je prošle jeseni ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO), žestoko se opirući njezinom ukidanju i čemu je na kraju i uspio. Međutim, pitanje je što slijedi s obzirom na novi slučaj ozbiljnog sukoba interesa, zbog kojeg bi mogli ostati i bez desetaka milijuna kuna.

Visoki dužnosnici i djelatnici ASOO-a, kako je otkrio Jutarnji list, bili su angažirani na izradi EU projekata, zahvaljujući kojima su srednje škole, među kojima i tri iz Varaždinske županije, bespovratno dobile milijunske iznose na različitim pozivima i natječajima iz Operativnog programa Razvoj ljudskih potencijala 2007-2013 Europskog socijalnog fonda.

Kamo li sreće da su djelatnici ASOO ovime samo prekršili Zakon o radu jer su bez odobrenja poslodavca za svoj ili tuđi račun sklapali poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac, odnosno prekršili Etički kodeks ASOO, koji veli da se zaposlenici u obavljanju poslova za svoj račun ne smiju koristiti autoritetom svog radnog mjesta. Kad bi tako bilo, sve bi se svodilo na razinu osobnih prekršaja.

Međutim, tu se vjerojatno radi o nečem puno većem. Naime, djelatnici su ugovore vrijednosti i do 180.000 kuna sklapali ne s bilo kime, već školama kojima su zahvaljujući „njihovim projektima“ stizali bespovratni milijuni iz ESF-a, i to putem Ministarstva obrazovanja pod čijom je „kapom“ i ASOO! I ne samo to. U sklopu ove agencije, koja broji oko 150 ljudi, polovica je zaposlena u Organizacijskoj jedinici za provedbu strukturnih instrumenata EU (ASOO DEFCO), koja je provedbeno i nadzorno tijelo za „učinkovito upravljanje sredstvima ESF-a radi jačanja kvalitete i učinkovitosti sustava obrazovanja i znanosti i u konačnici njegova povezivanja s tržištem rada“. Ovaj cilj, kako ističu, kane postići „prvenstveno stručnom i učinkovitom provedbom natječaja i projekata“, i to po „načelima transparentnosti svih procesa i nepristranosti osoba uključenih u te procese“?!

Ima li se sve ovo u vidu, nameće se pitanje kako je moguće da projekte uporno pišu službenici čije kolege ocjenjuju i nadziru njihovu provedbu? Koliko drskosti za to treba, kao i kratkovidnosti onih koji su ih angažirali? Ili su uvjereni da će EU, koja dobrim dijelom financira ASOO, samo tako prijeći preko toga?

Nažalost, nije ovo usamljena praksa kojoj treba stati na kraj, žele li se prilike u nas uistinu promijeniti te zaustaviti odlaske u sređenije sredine. Ima i policijskih i drugih inspektora koji su si „predobri“ s onima koje trebaju nadzirati; novinara na platnim listama političara i drugih, čiji rad bi trebali pošteno pratiti; konzervatora, koji izrađuju projekte za radove koje trebaju nadgledati...