Yo soy la Locura, kako je, prema prvoj skladbi programa naslovljen koncert Raquel Andueza i ansambla La Galania, donio je 25. rujna na 46. Varaždinske barokne večeri još jedan odraz španjolske rane glazbe, u uglavnom kratkim pjesmama i instrumentalnim stavcima španjolskih sedamnaestostoljetnih autora (uz Jeana Baptista Lullyja), čime se predstavila glazbena kultura te zemlje pratnera ovogdišnjeg fesitvala.
U crkvi sv. Nikole, nizala su se tako djela, uglavnom pronađena studioznim muzikološkim radom Alvara Torrentea, jednog od najcjenjenijih stručnjaka za istraživanja rane glazbe u španjolskom i njezinom tadašnjem prostoru utjecaja (lationameričkim kolonijama), od koja je dva, Zarabandu (o kojoj se ne zna više osim da je pronađena u Kraljevskoj knjižnici u Madridu i da ima pridjeval del catalogo) te Vuestros ojos, ljubavni zapis o ljepoti očiju, čak rekonstruirao na temelju pronađenih teksta i dijelova harmonizacije, čime je omogućeno njihovo izvođenje u obliku njihova vjerojatnog nastanka.
Upravo to, izvođenje u duhu baroka, s pristunim utjecajima narodne tradicije Španjolske, čije je probijanje zamjetno i u skladateljskim fakturama, često anonimnih, autora na programu, i u interpretaciji La Galanije, odlika su ovoga koncerta i programatsko obilježje ovih španjolskih glazbenika. Tome pridonosi i specifična glasovna boja Raquel Andueza, koja, iako sopranistica, poseže za tamnijim tonovima i gotovo falsetnim pjevanjem, što daje dodatnu notu, začudnosti i autentičnosti u izvedbi.
Sveukupno, La Galania, kompaktan ansambl sastavljen od violine (Pablo Prieto), udaraljski (Daniel Garay), barokne gitare (Pierre Pitzl) i teorbe (Jesus Fernanedez Baena), uz glas, uspio je u svojoj namjeri prenošenja osjećajnosti i autetičnosti španjolske glazbene baštine 17. stoljeća, a posebno u njezinim odlikavam visoke osjećajnosti i komuniciranja i prožimanja s narodnim utjecajima.
