Uz blagdan Sveta tri kralja vežu se brojni narodni običaji, a čestitare se darivalo skromnim darom Foto: ilustracija

Uz blagdan Sveta tri kralja vežu se brojni narodni običaji, a čestitare se darivalo skromnim darom

Varaždinske vijesti | 6.1.2022. u 08:02h | Objavljeno u Društvo

Uz blagdan Sveta tri kralja, koji se slavi 6. siječnja, vežu se brojni narodni običaji. Uobičajena pojava uoči velikih crkvenih blagdana, pa tako i dan prije blagdana Sveta tri kralja, nekada je bio post.

- Trokraljski je post, osim ljudi, na post obavezivao i domaće životinje. Prema kazivanju Katice Novoselec iz Madžareva, domaće su životinje, a naročito konji, postili zbog toga što ni sveti kraljevi Gašpar, Melkior i Baltazar nisu hranili svoje konje i magarce tako dugo sve dok nisu pronašli novorođenoga Isusa u Betlehemu. Stoka se toga dana prvi puta hranila tek u ranim popodnevnim satima - kaže Tibor Martan, dipl. etnolog., te napominje da su "trokraljski post" naročito poštivale djevojke stasale za udaju.

- Prema kazivanju Ane Stepančec iz Madžareva, djevojke bi ujutro popile čašu vode te pojele tri zrna pšenice, a uvečer prije odlaska na spavanje pod jastuk bi stavljale britvu. Vjerovale su da će u svom prvom snu vidjeti budućeg muža i njihov zajednički život. Ana Stepančec nadalje tumači kako se to čini upravo uoči blagdana Sveta tri kralja zato što oni donose darove sa sobom pa se vjerovalo da mogu djevojkama darovati i željene snove - pojašnjava Martan.

U večernjim satima se odlazilo u crkvu na blagoslov vode i tamjana. U kajkavskim krajevima naziv za tamjan je bio "svetstvo".

- Prema kazivanju Tereze Kerep iz Kamene Gorice, uz tamjan se moglo blagosloviti i "smolu" crnogoričnog drveća. Svetstvo se palilo u peći svakog prvog petka u mjesecu radi blagoslova kuće i obitelji. Prilikom paljenja svetstva, pazilo se da u kući ne bude mačke. Nju se držalo nijemim stvorom kojemu nije potreban blagoslov. Svetstvo se palilo i onda kada je u kući ležao pokojnik na odru. Blagoslovljenom vodom na blagdan Sveta tri kralja škropilo se kuću, okućnicu, gospodarske zgrade, voćnjake, vrtove, njive i vinograde - dodaje Martan.

Za blagdan Sveta tri kralja karakteristični su i čestitarski ophodi.

- Grupe dječaka i djevojčica ili mladića te odraslih osoba obilazile bi selom pjevajući prigodne trokraljske pjesme, noseći sa sobom "tronuš" ili zvijezdu, načinjenu ponajviše od oboda sita i šarenog papira s izrezanim jasličkim figurama iz papira i upaljenom svijećom. U ovoj stiliziranoj figuri zvijezde možemo vidjeti naznake zvijezde repatice ili "repače" koja je prema predaji dovela kraljeve Gašpara, Melkiora i Baltazara do novorođenog djeteta Isusa. Kada bi grupa pristigla pred kuću, u "tronušu" bi zapalila svijeću, a zatim "tronuš" podigla na kućni prozor kako bi ga domaćini zamijetili - kaže Martan i dodaje da su čestitari najčešće pjevali sljedeću pjesmu:

"O Sveta tri kralja o blažen vaš dan, kad mladi je Kralj bil z neba poslan.
O sretna zvezda koja je svetlila vam, dok Sinka je Djeva porodila nam.
A kud ćete sada na daleki put, kad zima svud vlada i veter je hud.
Kad pođete k Njemu u prosti mu stan, nam svem svetu je radosni dan.
O Sveta tri kralja mi prosimo vas, svim dare ste dali, darujte i nas."

Martan napominje da se čestitare običavalo darivati skromnim darom, a najčešće se darivalo jaja, svinjsku mast, domaće kobasice ili novac.

Blagdan Sveta tri kralja imao je svoje mjesto i u pučkoj meteorologiji.

- Vremenske prilike toga dana određivale su kakvo će vrijeme biti u svibnju. Govorilo se: "Ako te o Božiću i na Sveta tri kralja grije sunce, u svibnju će te biti mraz" - ističe Martan.

- Iako su naši stari okićeno božićno drvce držali u svojim domovima sve do blagdana Svijećnice u veljači, obnovom liturgijskog kalendara božićno vrijeme završava blagdanom Sveta tri kralja te se božićno drvce sve više počinje iznositi iz domova na taj dan. Božićno drvce treba se staviti u krošnju onog drveta u voćnjaku koje nije donijelo u jesen obilat plod kako bi iduće jeseni rodilo, a na drvcu je potrebno ostaviti i nešto od ukrasa kako bi se znalo da je to nekad bilo božićno drvce. Drvce se nakon nekog vremena spalilo, jer ga se smatralo svetim i kao takvo nije smjelo biti odbačeno kao nepotrebna stvar na smetlište ili druga slična mjesta - pojasnio je za kraj Tibor Martan.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci