U županijskom Zavodu za javno zdravstvo pokrenuta prva grupa za liječenje ovisnika o kockanju u županiji Foto: VV arhiva / ilustracija

U županijskom Zavodu za javno zdravstvo pokrenuta prva grupa za liječenje ovisnika o kockanju u županiji

| 26.6.2022. u 12:14h | Objavljeno u Društvo

Od početka ove godine u Odjelu za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti pri Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije s radom je započela prva grupa liječenih ovisnika o kockanju. Grupa se sastaje jednom tjedno, a terapeut u grupi je psihijatrica Mateja Grizelj Benussi, dok je koterapeut Andreja Kolačko, diplomirana medicinska sestra.

- Terapijski grupa daje podršku, djeluje kao čimbenik sigurnosti, pomaže pri uspostavi i održavanju apstinencije te pomaže pojedincu i njegovoj obitelji u psihosocijalnom razvoju - ističe dr. Grizelj Benussi, voditeljica Odjela za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije.

Odjel radi svakim danom od 7-20 sati, a za pregled nije potrebna uputnica liječnika obiteljske medicine, nego je samo potrebno prethodno dogovoriti razgovor pozivom na broj 320-969.

- Ukoliko imate problema s kockanjem, slobodno nam se obratite - poručila je dr. Grizelj Benussi.

Napomenula je i da je Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije 2019. godine proveo istraživanje na 1.677 srednjoškolaca o njihovim navikama igranja igara na sreću. U istraživanju su sudjelovali učenici prvih i završnih razreda srednje škole, a od toga je 58% polazilo prvi razred, a 42% završni razred. Među ispitanicima je 56% bilo muškog spola, a 44% ženskog.

- Zanimljivo je da je 5,7% ispitanika odgovorilo da igre na sreću igra često, njih 22,1% je odgovorilo da igra povremeno dok je 72,3% odgovorilo da nikada nisu igrali igre na sreću. Još jedan zanimljiv podatak je da je 24,3 % ispitanika odgovorilo je da je igranje igara na sreću dobar način zabave. Istraživanje je provedeno prije koronakrize te bi svakako bi dobro vidjeti jesu li se stavovi srednjoškolaca promijenili od 2019. godine - napomenula je dr. Grizelj Benussi.

Dodala je kako zasad ne bilježe veći i značajniji porast broja ovisnika o kocki koji se javljaju na liječenje uslijed koronakrize.

- No, moguće je da do toga dođe, kao odgovor na socijalnu, kulturnu i ekonomsku krizu u društvu - upozorila je.

- Ako kockara uspijemo zainteresirati i motivirati, imamo šansu da kroz dugotrajni rad baziran na multidisciplinarnom pristupu održimo apstinenciju. Svrha liječenja je postići dugotrajnu apstinenciju od kockanja i promijeniti način i stil života, održati uspostavljenu trajnu apstinenciju i prihvatiti nov način života. Liječenje osoba s problemom kockanja najbolje je provoditi kroz izvanbolnički sustav, a zlatni standard je grupna terapija - zaključila je dr. Grizelj Benussi.

Kockanje – ozbiljan zdravstveni, obiteljski i društveni problem

Mateja Grizelj Benussi, dr.med., spec. psihijatar

Gotovo u svim kulturama svijeta postoji neki oblik igre ili kockanja. Za određeni broj ljudi to ipak postaje ozbiljan problem, odnosno ozbiljan zdravstveni, obiteljski i društveni problem. Kockanje, klađenje i igranje igara na sreću postale su legalne, široko društveno prihvaćene i marketinški promovirane djelatnosti.

Kockanje možemo definirati kao ulaganje novca ili nečega što ima materijalnu vrijednost u događaj neizvjesnog ishoda sa svrhom uvećanja uložene svote ili dobara, odnosno kao ulaganje financijskih vrijednosti u događaje neizvjesnog ishoda s nakanom zarade. Bez vrijednosnog uloga kockanje se pretvara u igru ili zabavu (Torre i Zoričić, 2013.). Biti ovisan o kockanju znači uvijek kockati više nego se namjeravalo, više puta neuspješno pokušavati prestati kockati, zbog kockanja zanemariti obveze i zatajiti na nekoj od važnijih životnih razina, kockati za sve veće iznose sa sve manje užitaka u kockanju, osjećati se nervoznim, depresivnim i jadnim ako se ne kocka, osjećati grižnju savjesti nakon kockanja, potom kockati opet kako bi se takav osjećaj odagnao (Zoričić, 2018.).

Kockanje se može pojavljivati u nekoliko različitih oblika. Društveno kockanje je oblik igre koji služi isključivo za razonodu i zabavu u slobodnom vremenu, uz simboličan ulog i limitirani gubitak ili dobitak. Ozbiljno društveno kockanje podrazumijeva da kockari u hazardnim igrama pronalaze osnovni oblik zabave, sve slobodno vrijeme provode u kockanju. Drže se unaprijed određenih eventualnih gubitaka.

Problematično kockanje je način kockanja koji okupira najveći dio slobodnog vremena, uz nekontrolirani ulog, nemogućnost limitiranja dobitka ili gubitka te kompulzivnu želju za povratom izgubljenog uloga. Patološko kockanje je kompulzivna potreba kockanja bez ikakva limita i kontrole, na štetu većine ostalih životnih aktivnosti. Profesionalni kockari preko kocke ostvaruju glavni izvor prihoda i ona im je zanat. Uglavnom je sačuvana kontrola nad visinom dobivenog ili izgubljenog, povremeno igra na sve ili ništa, u slučaju gubitaka znaju varati. Kriminalni kockari su u osnovi osobe s asocijalnim poremećajem ličnosti. Dobivene svote novca ne investiraju ponovno u igru na kocki (Zoričić 2018.).

Do ubrzanja i razvoja djelatnosti lutrijskih igara dolazi nakon završetka Domovinskog rata. Od 2000. godine na veliku scenu stupa športsko klađenje, koje će prometom i obujmom uskoro zasjeniti sve ostale igre. Kockarsko tržište općenito doživljava pozitivan rast u proteklim godinama. Automat klubovi u Hrvatskoj nude videolutrijske terminale, automate i elektroničke rulete. Športske kladionice, sa sve većim brojem uplatnih mjesta, preuzele su najveći dio financijskog kolača, pri čemu bitno pridonosi online igranje (Zoričić, 2018.).

Najveći rizik od razvoja ovisnosti o kockanju ima dobna skupina mlađih ljudi, u dobi od 18 do 25 godina. Kockanjem izazvani problemi svoj dobni vrh dosežu od 20. do 35. godine života. Nastupom životne zrelosti kocka se, u pravilu, ili rjeđe ili s manje kockanjem izazvanih problema. Impulzivnost, dezinhibiranost, ekstrovertiranost, glad za uzbuđenjem i podražajima, kompetitivnost predisponiraju muškarce za ovisnost o kocki (Torre i Zoričić 2013.).