Otkako je Senka Bulić postala intendanticom varaždinskog HNK, glumački ansambl u stalnoj je uzlaznoj putanji i prema subjektivnoj prosudbi trenutno je najzanimljiviji kazališni dramski ansambl u Lijepoj Našoj. Sa znatiželjom se iščekuje svaka nova premijera i susret s glumačkim ostvarenjima. Tako je i s najnovijom, koja je u petak privukla brojnu publiku u kazališno gledalište. Mamac je bio „Bljesak zlatnog zuba“ Mate Matišića za kojega je svojedobno Miljenko Jergović napisao da je „u hrvatskoj kulturi i književnosti osamljena pojava – posljednji glasnik naših sudbina“. Uvriježeno je mišljenje kako je Mate Matišić, podrijetlom iz sela Ričice u Imotskoj krajini, najveći hrvatski suvremeni dramski pisac. ARičice s akumulacijskim jezerom su malo i lijepo krajobrazno mjesto u Imotskoj krajini, o kojemu je već objavljeno više monografija o povijesti, rodoslovljima i stećcima.
Kako su se glumci starije generacije za Krležina života veselili njegovim dramama, znajući kako suglumački izazovne uloge u njegovim djelima dobra podloga za životna glumačka ostvarenja, tako današnji priželjkuju igrati u Matišićevim, s dobro napisanim karakterima. Tako je i u njegovu dramskom prvijencu pod nazivom „Namigni mu, Bruno“ , napisanom u njegovoj mladenačkoj dobi1985. godine, a praizvedeno dvije godine poslije pod nazivom „Bljesak zlatnog zuba“.
Predugo trajanje
Radnja se odvija sedamdesetih godina prošlogastoljeća, a završava prizorom nakon Domovinskogarata, obuhvaćajući jedno turbulentno vrijeme u kojemu selo pritišću mnoge brige, a osobne se sudbine isprepliću s kolektivnim nevoljama. „Bljesak“ je do sada bio na repertoaru nekoliko kazališta, a kritika je primijetila „kako se komad dotiče i Tita, komunista, pitanja vjere i nacije, a tematizira također i jaz generaciju kroz odnose otac-sin. Sve završava prizorom nakon Domovinskog rata i pjesmom koja je istodobno oda selu Imotske krajine i snažna poruka vjere u bolje sutra“.
Režiju potpisuje ugledna beogradska redateljica, dr. Snežana Trišić, koja na tamošnjem Fakultetu dramskih umjetnosti djeluje i kao profesorica. Njezino ime nije nepoznato varaždinskoj kazališnoj publici, jer je u Varaždinu 2022. godine režirala hit komediju „Buba u uhu“GeorgesaFeydeaua. Jedina primjedba na sadašnju varaždinsku režiju – predugo trajanje predstave, više od tri sata! Predugo za publiku i glumce, a u pojedinim dijelovima predstava gubi na dinamici. Ne bi se ništa pogubno dogodilo da su pojedini dijelovi „štrihani“.
U ovoj gastarbajterskoj kronici središnji glumački stub su Barbara Rocco kao više nego uvjerljiva Trusai njezin autoritativni muž Stipe u maestralnomtumačenju Stojana Matavulja. Kao da su izravno iz Ričice došli na varaždinsku pozornicu! Uz njih su i dva dobro napisana autentična karaktera „baba“imotskoga krša, u čiju su bit pronikle, nadigravajući se, vrsneLjiljana Bogojević i glumački zanimljiva Sunčana Zelenika Konjević. A tek Nine Zvonka Zečevića! Zapravo, u velikom ansamblu nezahvalno je izdvajati samo neke glumačke kreacije jer u glumačkoj niski svi su uspjeli publici pružiti svoj kreativni maksimum (Tea Harčević, Robert Plemić, Karlo Mrkša, zlatnozubi udvarač Pavle Matuško, Marinko Prga, Beti Lučić, Nikša i Filip Eldan, Elizabeta Brodić, Sven Šestak, Darko Plovanić, Marinko Prga), što je, možda, i najveća vrijednost predstave.
U tome zviježđu odlično se snašao i osnovnoškolac iz Sv. Ilije, Rafael Barulek, kao dječak Iko (u alternaciji Antonio Kostervajn). Možda je kajkavcima na trenutke bio teže razumljiv govor Imotske krajine, ali glumac iz Zagvozda, Vedran Mlikota, bio je uspješan suradnik za scenski govor. Atmosferi su pridonijeli i glazbeni brojevi s potpisima Damira Martinovića Mrle i Ivanke Mazurkijević. Zahtjevnu scenografiju Ljubice Petrović uspješno su ostvarili i čestitke zavrijedili tehnički radnici HNK, koji su na pozornici „osmislili“ i bazen s vodom, u kojemu se trčeći poskliznuo Filip Eldan i „blagoslovio“ nekoliko posjetitelja u prvome redu. Vrijedi pogledati dobru predstavu i uvjeriti se zašto je Matišić veliki dramski pisac!
