Navršilo se 30 godina otkako nas je napustio Antun Golob, (1919.-1996.), jedno od najprepoznatljivijih imena varaždinske pisane i izgovorene riječi, a po kojem je već odavno u Varaždinu trebala nositi naziv i jedna ulica. Desetljetna vremenska distanca ipak nam pruža jasan uvid u veličinu praznine koju je ovaj svestrani intelektualac ostavio u javnom životu našega grada. No, osim bogatog arhivskog materijala, iza njega su ostala živa sjećanja njegovih kolega, sugrađana i sportaša.
Kolege novinari iz Varaždinskih vijesti, nekadašnjeg TV Zagreba, Radio Varaždina i Radio-Zagreba i danas se s pijetetom sjećaju Goloba kao hodajuće enciklopedije. U redakcijama u kojima je radio, pamte ga po nevjerojatnoj radnoj etici i pisaćem stroju koji je neumorno kucao do kasnih noćnih sati. Mlađim kolegama, kojima je bio prvi urednik, ostao je u sjećanju kao strog, ali pravedan mentor koji je inzistirao na točnosti, provjeri činjenica i čistoći izražavanja. Suvremenici s Radio-Varaždina pamte njegov dubok, smiren glas i besprijekornu dikciju. Kada bi se u lipnju 1946. u pionirskim danima radija začuo njegov glas, u varaždinskim se kućanstvima stišavao razgovor – Golob je bio glas kojem se bezuvjetno vjerovalo.
Posebno mjesto u sjećanjima starijih generacija Varaždinaca zauzima povijesni 2. lipnja 1946. Tada je Antun Golob, zajedno s D. Krnoulom, realizirao prvi sportski radijski prijenos u povijesti grada, prateći nogometni susret između domaćeg Tekstilca i splitskog Hajduka. Svjedoci tog vremena s osmijehom se sjećaju improvizirane tehnike i Goloba koji je, s mikrofonom u ruci i s golemim žarom, prenosio svaku akciju s terena. Taj je prijenos u gradu stvorio pravu sportsku groznicu, a Golob je tom inovacijom trajno zadužio varaždinsku sportsku i medijsku povijest.
Njegovi sugrađani, koje je svakodnevno susretao na varaždinskom korzu, pamte ga kao pristupačnog i toplog čovjeka, uvijek spremnog za razgovor o povijesti ili sportu. Golob je bio neumorni sakupljač priča. Kada je 1982. objavio knjigu Zaslužni Varaždinci, mnogi su u njoj prepoznali upravo onaj duh grada koji je Golob godinama strpljivo bilježio, spašavajući od zaborava profesore, umjetnike, obrtnike i sportske legende. Iz perspektive onih koji su ga poznavali, on sam je utjelovio naslov svoje knjige – postao je istinski, zaslužni Varaždinac.
Deset godina nakon njegova odlaska, sjećanja na Antuna Goloba ne blijede. Dokle god se prelistavaju stare stranice lokalnog tiska i slušaju radijski arhivi, živjet će i uspomena na čovjeka koji je spajao kulturu, sport i bezgraničnu ljubav prema svom gradu.
