Kada ovisnost o kockanju uđe u jednu obitelj, njezine posljedice rijetko ostaju samo na osobi koja kocka. Dugovi, laži, skrivanje problema, narušeno povjerenje i stalni strah od novog otkrića s vremenom počinju određivati život cijele obitelji. To dobro zna sestra muškarca iz okolice Novog Marofa koji se više od desetljeća bori s ovisnošću o kockanju.
Prvi problemi, prisjeća se, pojavili su se prije više od deset godina, kada su na vidjelo počeli izlaziti dugovi prema obitelji, poslovnim kolegama, supruzi i poznanicima.
U početku obitelj nije ni znala da se iza dugova krije ovisnost.
- Svima nam je to bio veliki šok. Mislili smo da je riječ o jednom problemu koji se može riješiti. Nikada nismo znali pravu priču koja stoji iza dugova - kaže.
Obitelj je u početku bila uz njega. No sa svakom novom laži i svakim novim dugom povjerenje je sve više nestajalo.
- Saznavanjem svake nove laži, ponavljanjem istog i saznanjem za svaki novi dug odnos se mijenjao. Komunikacija je bila svedena na minimum. Odnos u obitelji često je bio tmuran i depresivan, ili s druge strane napet zbog stalnog razmišljanja o tome – ispričala nam je.
„Skrivala sam probleme od roditelja“
Kao sestra, dugo ga je pokušavala zaštititi. Vjerovala je njegovim pričama, tražila opravdanja i pokušavala pronaći način da mu pomogne. Čak i financijski.
- Puno sam ga pokušavala opravdavati i skrivati probleme i pomagati mu financijski, a da nitko to nije znao. Skrivala sam to od roditelja – rekla nam je.
Svaki put kada bi čula novu priču o tome zašto je nastao neki dug ili zašto se dogodilo nešto novo, povjerovala bi mu.
- Uvijek bih se sažalila nad pričom koja mi je bila predstavljena. Kao sestra sam mu vjerovala i uvijek razmišljala kako da mu pomognem. Mnogo sam puta financijski pomagala svojim novcem, dizala kredite za njega i skrivala sve od roditelja - iskreno nam je rekla.
Danas na te postupke gleda iz drugačije perspektive. No tada je, kaže, vjerovala da mu pomaže.
Od ljutnje do straha i nepovjerenja
S vremenom su ljutnju zamijenili razočaranje, nepovjerenje i strah.
- Ispočetka je bila velika ljutnja, a kasnije se sve to pretvaralo u veliko nepovjerenje i razočaranje. Prisutan je bio i strah od ponavljanja svega i ponovnog saznanja za neke nove dugove i kockanje – kaže.
Taj strah nije nestao ni danas iako njezin brat već nekoliko mjeseci apstinira od kockanja, a uskoro će krenuti i na liječenje u Zagreb.
Život s dozom opreza
Ovisnost je utjecala i na način na koji članovi obitelji međusobno razgovaraju. Postoji stalni osjećaj da treba paziti što se govori i kako se govori.
- Imali smo takav osjećaj i taj je osjećaj još uvijek djelomično prisutan. Nedostaju iskreni i otvoreni razgovori. Više su prisutni razgovori s dozom opreza, spominjanja svega što je bilo jer se pokušava ići prema naprijed – kazala nam je.
Najteže joj je bilo gledati i kako propada njezin brat i kako njegova ovisnost istodobno razara cijelu obitelj.
- Obje situacije su vrlo teške. Gledati njega kako je izgubio puno toga i koliko mu je teško zbog toga, ali i gledati koliko je sve to pogodilo cijelu obitelj, koliko nas je iscrpilo i rastužilo. I danas je sve to jedna velika psihička borba – kaže.
Ipak, unatoč svemu što se događalo, kaže da brata ne prestaje gledati kao osobu koju poznaje i voli. Nada se da će uspjeti ostaviti iza sebe razdoblje obilježeno kockanjem, dugovima i lažima.
- Jednostavno znam kakva je osoba i želim da se ta osoba za kakvu znam da jest izvuče iz svega i pruži sam sebi i nama kao obitelji priliku za novi početak – bez laganja, dugova i kockanja – rekla nam je za kraj i poručuje:
- Voljela bih da ljudi ne osuđuju toliko. Znam da bih, da nisam prošla cijelu ovu situaciju, vjerojatno i sama osuđivala da je netko drugi u pitanju. Ali to je bolest. To je jedna vrsta ovisnosti koja zahtijeva stručnu pomoć, koliko god teško bilo.
