Izložba Velimira Ivezića "PENTImENTO/POKaJANJE" u Galeriji HDLU-a Foto: HDLU

Izložba Velimira Ivezića "PENTImENTO/POKaJANJE" u Galeriji HDLU-a

vv | 5.2.2023. u 17:00h | Objavljeno u Društvo

Otvorenje izložbe predmeta i fotografija restauratorskih radova varaždinskog akademskog umjetnika Velimira Ivezića pod nazivom "PENTImENTO/POKaJANJE ili o likovima koji nisu bili vidljivi" bit će u utorak 7. veljače u 18 sati u Galeriji HDLU-a u Kuli stražarnici Starog grada Varaždin.

Ovo je prva od 14 izložbi iz ovogodišnjeg programa Hrvatskog društva likovnih umjetnika Varaždin. Izložba ostaje otvorena do 24. veljače.

beastbeau.jpeg

ajngl_812_px.jpg

O Velimiru Iveziću

Velimir Ivezić je likovni umjetnik i konzervator-restaurator s dozvolom Ministarstva kulture RH za polikromiranu drvenu pokretnu baštinu, skulpture i slike na drvu i platnu te zidno slikarstvo. Samostalni je umjetnik, prezenter baštine i usporavatelj entropije

Rođen je u Varaždinu, studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Kauzlarić-Atača i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu, također u Zagrebu. Specijalizaciju je pohađao u Bayerische Landesamt fur Denkmalpflege, Munchen.

Svoja likovna ostvarenja izlagao je na nekoliko desetaka samostalnih i skupnih izložbi, a kao restaurator radio na mnogim objektima kulturne baštine oko nas što se dijelom može vidjeti iz izložbe u Galeriji HDLU otvorenoj povodom 35 godina njegovog restauratorskog rada. Član je HDLU-a Varaždin.

Pentimento

Pentiment (tal. Pentimento izvorno znači pokajati se) je, kako je poznato, ispravak ili popravak slike tj. preslikana/prekrivena „pogreška“ koja nekoliko stoljeća kasnije, gotovo forenzičnim restauratorskim metodama, otkriva slikarevu dugo i namjerno skrivanu tajnu. Restauratorovu također. Razotkrivanje pentimenata i zakrivenih dijelova slike prilika je da se pronikne u autentičnost umjetničkog djela, prvotnu namjeru, pa i više od toga (Rieglov pojam htijenja tzv. Kunstwollen kao nadindividualne težnje, ali i individualno htijenje samoga stvaraoca). Slično otkrivenje se događa i pri skidanju naknadnih preslika s izvornih polikromiranih površina raznih artefakata i slika. Skidanje preslika, krepiranih lakova, prljavštine i razno-raznih nečisti može dovesti do važnih otkrića i saznanja, mnogo toga otkriti o umjetničkom djelu kao i o etici ili pak predrasudama konzervatorsko-restauratorske struke. Naime, nad restauratorovim poslom stalno stoji dvojba smije li on svojim postupcima zadirati ili ne i ako smije u kojoj mjeri u intimu slikanoga i integritet slike.Stoga u naslovu i spominjem pokajanje (izvorno pentimento) jer, danas više s ovim vremenskim razmakom, nisam više siguran da li bih postupio isto u spomenutom procesu purifikacije.

Kako su, prije nekoliko godina, talijanski restauratori otkrili lice nečastivog skriveno u oblacima na Giottovoj fresci u bazilici sv. Franje u Assissi-u tako je i u ovom našem primjeru oltarne pale sv. Roka, 18. st., iz istoimene franjevačke crkve u Novom Selu Rok u Međimurju pronađen preslikani, ni manje ni više već prelijepi osmi anđeo adorant među oblacima onkraj sv. Roka. Na taj smo način postali svjedoci otkrivanja namjerno skrivenog lica slike i pretvaranja nedostupnog, skrivenog i tajnog u javno i prezentno, ali smo tim postupkom zapostavili slikarevu volju i demistificirali sliku. Takvo autentično, individualno htijenje slikara i postupak sakrivanja bili su najvjerojatnije izazvani intencijom podešavanja kompozicionog ekvilibrija.

Slična su se otkrića dogodila i prilikom skidanja preslika i čišćenja Klementova lica pretvorenog gotovo u nečastivog s istoimene oltarne pale i anđela pretvorenog u harlekina, kao i na slici intenzivno koloriranoga sv. Florjana, a sve iz crkve sv. Klementa u Kelemenu... pa zatim sv. Magdalene čije je suze sakrila koprena krepiranoga laka i skrame, 18. st., iz crkve u Rukljevini, ili sv. Lucije preslikane do neprepoznatljivosti, iz sakralne zbirke Muzeja grada Koprivnice, etc, etc.. U ovim potonjim primjerima skidanja naknadnih preslika nije se remetila slikareva volja, već naprotiv, skidajući diletantske impasto slojeve uljanih boja vratio se izvorni i autentični izgled slika.

Napokon, ispravna i potpuna valorizacija umjetničkog artefakta u mnogome je moguća tek nakon cjelovito i lege artis provedenih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja i postupaka. Nakon intuitivne želje umjetnika za stvaranjem slika i stvaranja samog slijede neumitni procesi entropije, devastacije i sveopćeg propadanja. Stoga se kroz razne procese obnove i njege mora napokon ispravno (re)formirati sliku u postupcima i oku restauratora, a potom opetovano i u oku promatrača, Vašem oku. Slikar se može opet proslaviti, a restaurator pasti u zaborav.

Malene, ovdje izložene, radne fotografije velikoga radnoga formata u fazama prije, tijekom i nakon cjelovito provedenih konzervatorsko-restauratorskih radova utjelovljuju izložbu s prikazima likova i artefakata koji nisu bili do sada vidljivi kao ni intencije i dugogodišnji napor restauratora.

autor: Velimir Ivezić, konzervator-restaurator

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci