„Nije imao namjeru vratiti novac - to je učino tek kad je zatražila stečajna upraviteljica"

| 21.8.2021. u 08:30h | Objavljeno u Crna kronika

Sud pravilno zaključuje da je poslovanje tvrtke AV Inter, uz Anđelka Vulamu, koji je bio direktor, vodio i Koračević, i to na način da je donosio sve strateške odluke, dok je Vulama bio operativac, pa je okrivljenikova bila i zadnja riječ

Je li sud pogriješio kada je oslobodio Zlatka Koračevića optužbe da je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, i to ostvarivanjem protupravne imovinske koristi? Državno odvjetništvo smatra da jest pa je stoga podnijelo žalbu protiv oslobađajuće presude varaždinskog Županijskog suda.

”Naložio isplatu novca”

Bivšeg saborskog zastupnika i bivšeg predsjednika uprave Hrvatske elektroprivrede, kao što smo pisali, teretilo se da je od 2010. do 2011. naložio Anđelku Vulami, direktoru AV Intera, da mu s računa poduzeća isplati 130.000 kn, i to bez namjere da ih vrati. Međutim, Koračević je naglašavao da ih je kanio vratiti na račun AV Intera, ali mu je Vulama rekao da ih ne uplaćuje na račun tvrtke, već na račun njegove supruge, a da će napraviti ugovor o asignaciji. Stoga je 100.000 kuna uplatio na privatni račun, a ostatak tvrtki nakon pokretanja stečajnog postupka. Nasuprot tome, Vulama je tvrdio da je Koračevića uplata na račun supruge bila privatna pozajmica, koja nije imala veze s tvrtkom AV Inter te da nije bilo nikakve riječi o cesiji ili asignaciji, što bi značilo da tvrtki nikad nije vraćena pozajmica.

Ocjenjujući iskaz Vulame iskonstruiranim, Županijski je sud u obrazloženju oslobađajuće presude, uz ostalo, ukazao da se Koračevića tereti za nezakonito pribavljanje imovinske koristi na štetu tvrtke, iako je Vulama na temelju priznanja pravomoćnom sudskom presudom već osuđen da si je Koračevićevom uplatom 100.000 kuna pribavio protupravnu imovinsku korist na štetu tvrtke AV Inter.

Županijsko državno odvjetništvo, međutim, smatra da je izricanjem oslobađajuće presude prvostupanjski sud pogriješio jer je pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno da je krivi zaključak kako Koračević nije imao namjeru pribaviti si imovinsku koristi na štetu AV Intera jer u konačnici nije stekao protupravnu imovinsku korist, već je tvrtka oštećena zbog toga što Vulama, suprotno očekivanjima bivšeg saborskog zastupnika, nije njoj proslijedio novac koji je okrivljeni uplatio na račun njegove supruge.

Oslobađajuću presudu sud objašnjava time da su pozajmice transparentno plasirane Koračeviću, koji je na privatni račun, sukladno uputi Vulame, vratio više od tri četvrtine pozajmljenog iznosa bezgotovinskom uplatom, pri čemu je i naznačio da vraća dio pozajmice AV Interu. Nadalje, da je stečajnoj upraviteljici tvrtke AV Inter Vulama rekao da je iznos od 100.000 kuna okrivljenik uplatio temeljem cesije, što ona i prihvaća, te za taj iznos tereti Vulamu, dok Koračevića tereti samo za preostali iznos uz pripadajuće kamate, kao i da je Vulama pravomoćno osuđen jer je 100.000 kuna protupravno prisvojio te je obvezan na povrat stečene protupravne imovinske koristi.

- No, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda mišljenja smo da je okrivljenik naložio Vulami da mu s računa AV Intera isplati novčana sredstva, bez namjere da ista vrati, što je ovaj i učinio i isplatio mu 25. svibnja 2010. iznos od 50.000 kuna te 31. svibnja 2011. iznos od 80.142 kune, koja sredstva kasnije nije vratio, navodi ŽDO te objašnjava svoj stav.

„Koračević sve vodio“

Naime, kako se dodaje u žalbi, suprotno obrani okrivljenika prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je poslovanje tvrtke AV Inter, uz Anđelka Vulamu, koji je bio direktor, vodio i Koračević, i to na način da je donosio sve strateške odluke, dok je Vulama bio operativac, pa je okrivljenikova bila i zadnja riječ općenito kod vođenja tvrtke, što demantira obranu okrivljenika da uopće nije sudjelovao u vođenju poslovanja tvrtke AV Inter, tako da u tom dijelu prvostupanjski sud zapravo prihvaća iskaz Vulame.

-S druge strane prvostupanjski sud ne prihvaća dio iskaza Vulame kada govori da mu je okrivljenik naložio da mu isplati pozajmicu, i to u privatne svrhe, te da je uplata na račun njegove supruge bila zapravo privatna pozajmica nevezana uz poslovanje tvrtke AV Inter. Suprotno takvom stajalištu suda, smatramo nespornim da je okrivljenik naložio Vulami da mu isplati inkriminirani iznos novca za privatne potrebe, kao i da nije imao namjeru vratiti novce koji su mu isplaćeni s računa jer niti je sklopio ugovor o pozajmici s tvrtkom, niti je sklopio ugovor o asignaciji ili cesiji u trenutku kada je uplaćivao novce na račun supruge Anđelka Vulame, a niti je vratio novce na račun tvrtke, što je vrlo lako mogao s obzirom da prema njegovoj obrani Vulama nije htio sklopiti ugovor o cesiji ili asignaciji, drži ŽDO te naglašava da bi Koračević sigurno sklopio ugovor o pozajmici da je imao namjeru vratiti novac, a “naročito bi prilikom uplate novca na račun supruge Vulame sklopio ugovor o cesiji ili asignaciji s obzirom da - prema njegovoj obrani - sukladno dogovoru s Vulamom novac ne vraća na račun tvrtke već na račun Anamarije Vulama.

ŽDO smatra da je istinit iskaz Vulame da je isplata 100.000 kuna na račun njegove supruge bila privatna pozajmica, bez obzira što je na uplatnici od strane Kovačevića bilo naznačeno da je to povrat pozajmice tvrtki AV Inter.

-Kod toga valja naročito naglasiti da je Koračević, kao osoba koja je uz Vulamu vodila tvrtku AV Inter, nedvojbeno svjestan i da je jako dobro znao da ugovor o asignaciji, na koji se poziva u svojoj obrani, u konkretnom slučaju ne dolazi u obzir s obzirom da niti Vulama, niti njegova supruga nisu bili u poslovnim odnosima s tvrtkom u kojoj je vodio poslovanje, a niti su između navedenih subjekata postojali bilo kakvi dužničko vjerovnički odnosi, tim više što i financijsko-knjigovodstveni vještak zaključuje da nalog za plaćanje Koračevića prema Anamariji Vulama, na kojem je naznačen opis plaćanja, bez da istome prileži ili ugovor o cesiji, odnosno asignaciji, nije dostatan da se financijsko-knjigovodstveno takva uplata može prikazati kao povrat pozajmice tvrtki AV Inter, što je također okrivljenik kao dugogodišnji gospodarstvenik nedvojbeno bio svjestan, ukazuje ŽDO.

Tvrtka nikad nije vidjela svoj novac

Ako je Koračević imao namjeru vratiti novce, koji su mu isplaćeni s računa tvrtke AV Inter, kako se naglašava, to je mogao vrlo lako i transparentno učiniti uplatom na račun tvrtke, a ne na privatni račun supruge direktora tvrtke koja s tvrtkom nije bila u nikakvim poslovnim odnosima, kao uostalom niti direktor tvrtke Anđelko Vulama,

- U prilog tvrdnje da okrivljenik nije imao tu namjeru govori i činjenica da je iznos od 25.000 kuna uplatio 23. ožujka 2017., a iznos od 5.142 kune 20. travnja 2017., dakle po proteku sedam godina od vremena kada su mu novci s računa tvrtke isplaćeni, i to tek nakon otvaranja stečajnog postupka tvrtke AV Inter, odnosno u trenutku kada to od njega traži stečajna upraviteljica tvrtke AV Inter u stečaju. Isto tako smatramo pogrešnim i zaključak suda da je šteta, koju je društvo AV Inter pretrpjelo vezano uz pozajmice, posljedica činjenice da direktor tvrtke Vaulama, sredstva koja su uplaćena na račun njegove supruge od strane okrivljenika, suprotno njegovim očekivanjima, nije vratio svojoj tvrtki koju je očito poistovjetio sa sobom, ne vodeći računa da se radi o samostalnom pravnom subjektu, već držimo da je šteta nastupila upravo zbog toga jer Koračević, kao iskusan gospodarstvenik pozajmljeni novac nije vratio onome kome je bio dužan, ukazuje ŽDO.

Osim toga, kako se dodaje, potpuno je neuvjerljiv dio Koračevićeve obrane da je pozajmicu uzeo nekih 14 dana prije povrata s obzirom da je to bio “puno brži način dobivanja novca od uzimanja kredita u banci”, budući da je i ta tvrdnja u suprotnosti s utvrđenim činjenicama koje govore da su mu novci isplaćeni u dvije tranše, i to prva od 50.000 kuna, a druga od oko 80.000 kuna, i to u razmaku od godine dana, a to je bilo godinu i pol prije uplate novca na račun Anamarije Vulama, što također ukazuje na njegovu namjeru nevraćanja novca.

- Uzimajući u obzir gore navedeno smatramo da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik kao osoba koja je uz Anđelka Vulamu vodila poslovanje tvrtke AV Inter naložio imenovanome da mu u dva navrata isplati iznos od ukupno 130.142,00 kune, koji iznos je upotrijebio za privatne svrhe, a ne za poslovanje društva, i to bez namjere da navedeni iznos vrati, što se u konačnici i dogodilo jer na kraju navedeni iznos novca nije niti vraćen u tvrtku AV Inter, zaključuje se u žalbi te od Visokog kaznenog suda traži da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci