Udruga Franak održala je danas konferenciju za medije preko puta Vrhovnog suda RH zbog pravnog kaosa koji vlada hrvatskim sudstvom uslijed neujednačene sudske prakse u predmetima u kojima potrošači tužbama
traže obeštećenja, a prethodno su konvertirali svoje kredite tijekom 2015. i 2016. na temelju izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Nakon održane press konferencije oglasili su se priopćenjem, kojeg prenosimo u cijelosti:
Nažalost, na zadnji dan mogućnosti podizanja tužbi u CHF kreditima, Županijski sud u Varaždinu javno je na svojoj web stranici objavio sramotno pravno (ne)shvaćanje, kojim je utvrdio da potrošači s konverzijama nemaju pravo na obeštećenje.
Takvo pravno neshvaćanje suprotno je kako hrvatskom pravu, tako i pravu Unije, ono je sramotno, ono je novi udarac na pravni sustav, i ono je dodatno čvrsto pozicioniranje pravosuđa Republike Hrvatske na dnu pravosudnih sustava Unije.
Dodatno, pravna shvaćanja županijskih sudova nikada se javno ne objavljuju, pa je ta javna objava znak da Županijski sud u Varaždinu staje otvoreno i lobistički na stranu bankarskog lobija, da taj sud želi glumiti Vrhovni sud i utjecati na ostale sudove, mada se to pravno shvaćanje na druge sudove ne odnosi.
To pravno neshvaćanje nije smjelo javno biti objavljeno, nego je trebalo biti proslijeđeno samo sucima toga suda, no
upravo javnom objavom je Županijski sud u Varaždinu želio očigledno javno i otvoreno pomoći bankama, kako im već godinama pomažu nečinjenjem HNB i Vlada RH te nemoralnim javnim djelovanjem pojedini profesori prava koji pišu pravno neutemeljene pamflete s pozicije formalnih, ali ne i stvarnih pravnih autoriteta.
Takav sud nije zaslužio postojati, i trebalo bi ga rasformirati, ali nažalost to nije moguće, jer suci za svoje sramotno i štetno suđenje ne odgovaraju nikome.
Sutkinje i suci Županijskog suda u Varaždinu koji su uzrokovali dodatni pravni kaos i pravnu nesigurnost jesu: Tanja Novak Premec, predsjednica Građanskog odjela, Sanja Bađun, Dubravka Bosilj, Dijana Hofer, Tatjana Ledinšćak Babić, Milko Sambolek, Amalija Švegović te iz Stalne službe u Koprivnici Damir Ronić, Tatjana Kučić, Veljko Kučeković, Miloš Lojen i Vesna Rep.
Dosad su povremeno županijski sudovi u Vukovaru, Osijeku, Bjelovaru, Velikoj Gorici, Rijeci, pa čak i u Splitu. koji je poznat i po nekim lošim odlukama, donosili pozitivne pravomoćne odluke kojima su potvrđivali pravo potrošača s konverzijama na obeštećenje.
Županijski sud u Zadru donio je čak i pravno shvaćanje još prošle godine kojim je nedvojbeno utvrdio da potrošači konverzijom nisu obeštećeni, i imaju pravo na puno obeštećenje. To zadarsko pravno shvaćanje nije javno objavljeno, jer je ono namijenjeno samo vijećima toga suda, i niti jedan drugi sud nije vezan tim pravnim shvaćanjem.
Postavlja se pitanje što sada učiniti. Potrošači koji imaju žalbene postupke na Županijskom sudu u Varaždinu mogu razmotriti s odvjetnicima, ali hitno jer vremena nema, mogućnost izuzeća suca izvjestitelja koji sudi u konkretnom predmetu te vijeća ako je poznat sastav sudskog vijeća i obavezno nakon što s time eventualno ne uspiju i predsjednika suda, jer u tome slučaju odluku o izuzeću donosi Vrhovni sud, i takav postupak može odgoditi odluku sve do odluke Vrhovnog suda, čime će se spriječiti privremeno šteta koja može nastati, a u međuvremenu će valjda i VSRH konačno odlučiti o konvertiranim predmetima.
Poručujemo potrošačima koji imaju svoje predmete s konvertiranim kreditima na Županijskom sudu u Varaždinu da ne posustaju duhom, da obavezno zatraže reviziju na Vrhovnom sudu nakon negativne odluke koja će na varaždinskom sudu biti vrlo izvjesno donesena te da paralelno pošalju i ustavnu tužbu na Ustavni sud, kojom se traži ukidanje sramotne presude županijskog suda.
Vrhovni sud je svojim odugovlačenjem također suodgovoran za pravni kaos koji je nastao, i u kojem se ponovno s ljudskim egzistencijama igraju suci koji očigledno ne poznaju pravo Unije, ali im nije jasna niti matematika koja se odnosi na puno obeštećenje, i nije im jasno da potrošači s konverzijama moraju imati jednaka prava kao potrošači koji su kredite otplatili prije konverzije te da se potrošači s konvertiranim kreditima ne smiju uspoređivati kod odlučivanja o presudi s potrošačima koji izvorno imaju euro kredite, na što godinama cilja bankarski lobi i uspijeva prodrijeti sa svojim neutemeljenim stavovima čak i do sudaca pojedinih sudova.
Istodobno pozivamo suce Županijskog suda u Varaždinu da razmisle o svojem postupanju, i da unatoč pravnom neshvaćanju utjecaja konverzije na sudska obeštećenja, odgode odlučivanje u takvim predmetima sve do odluke Vrhovnog suda RH, kako ne bi činili štetu potrošačima čiji se predmeti nalaze na njihovu sudu.
Ako ipak budu sudili po tomu pravnom shvaćanju, suci varaždinskog suda moraju imati na umu da u takvom slučaju trošak mora biti suđen na način da svaka strana plaća svoj trošak, budući da je Vrhovni sud RH odlukama Rev-2868/18 i Rev-18/2018 već prije utvrdio da svaki potrošač s konverzijom ima pravni interes utvrđivati ništetnost ugovora odnosno ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora, što je bio i temelj za sve naknadno podignute tužbe iz konvertiranih kredita.
Takvo pravno shvaćanje VSRH znači to da u slučaju odbijanja isplate mora biti suđeno da je potrošač uspio 50 % u postupku, a time onda otpada obveza plaćanja troška suprotne tužene strane.
Vjerujemo da se na Vrhovnom sudu ne može dogoditi takav obrat kojim bi odjednom prevladala sudačka struja
u korist prava lopova, budući da je ipak većina sudaca, ali zasad nedovoljna većina, pokazala da zna što je to pravo Unije, i nedovoljna relativna većina od desetoro sudaca utvrdila je u prosincu da potrošači nakon konverzije imaju pravo na obeštećenje nasuprot manjinskom stavu šestoro sudaca s negativnim mišljenjem.
I konačno, potrebno je ponoviti koje presude Suda EU nedvojbeno govore o tome da potrošač koji je konvertirao kredit nije izgubio pravo na puno obeštećenje, ako konverzijom banka nije vratila sve koristi koje je stekla neosnovano primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnih ugovora, a posebice je to važno poručiti sutkinji Goranki Barać-Ručević s Vrhovnog suda koja je zadužena za praćenje sudske prakse Suda EU, i koja vjerujemo sve to o čemu govorimo ima u malome prstu.
To su presude Suda EU C-118/17, C-260/18 i C- 452/18. Tim presudama nedvojbeno je utvrđeno da se potrošaču nakon konverzije mora omogućiti puna restitucija, i da se potrošač toga može odreći samo ako je bio informiran da će prihvatom konverzije izgubiti svoja prava na temelju naknadno utvrđene ništetnosti ugovora, i ako unatoč tomu na to pristaje.
Potrošači u Hrvatskoj svojih se prava nisu odrekli niti na informirani, niti na neinformirani način, dapače, to odricanje
zakonom je bilo izričito zabranjeno. Tim presudama dodatno se utvrđuje i to da svi ti potrošači imaju pravo utvrđivati ništetnost ugovora, a to znači i ništetnost aneksa kojima je provedena konverzija.
Potrošači s konverzijama moraju odlukama sudova biti izjednačeni s pravima potrošača koji nisu konvertirali svoje kredite i na kraju moraju imati potpuno jednak financijski teret potreban za izravnanje prava i obveza s bankama.
Ako bi se potrošačima s konverzijama onemogućilo puno obeštećenje, to bi značilo da oni na kraju plaćaju između 30 % i 50 % novca više za otplatu svojih kredita, nego potrošači bez konverzija koji jesu sudski obeštećeni.
U Poljskoj, Mađarskoj i Sloveniji postoji vrlo stabilna sudska praksa kojom se utvrđuju svi CHF ugovori ništetnima, a znamo da Poljaci i Mađari također imaju konvertirane kredite.
Je li moguće da su hrvatski suci spremni svoje sugrađane ostaviti na cjedilu, i radi pogodovanja bankama suditi protivno i hrvatskom pravu, i pravu EU-a te na taj način izmisliti novo nepostojeće lopovsko pravo! Mi u to ne vjerujemo, i nadamo se pozitivnim odlukama Vrhovnog suda RH najesen, kaže se u priopćenju Udruge Franak.
