Naši osumnjičeni političari vrlo vješto koriste presumpciju nevinosti kao izgovor zašto oni zapravo ne bi trebali napustiti funkciju ili zašto se trebaju ponovno kandirati, iako se sumnjiče da su upravo s te pozicije počinili određeno kazneno djelo pa se postavlja pitanje je li sve što je legalno istovremeno i moralno, iako svi znamo da nije i zato bi njihovo povlačenje iz političkog života do okončanja sudskog procesa i pravomoćne presude bio moralan čin, znak poštovanja prema građanima koji su ih izabrali, naglašava Miroslav Marković, predsjednik varaždinskog SDP-a i zamjenik varaždinskoga gradonačelnika, koji je na toj dužnosti od ovogodišnjih lokalnih izbora jer je skupa s Nevenom Bosiljem, kandidatom SDP-a za gradonačelnika, uspio dobiti više glasova od Ivana Čehoka i Zlatana Avara, njegovog kandidata za zamjenika varaždinskoga gradonačelnika.
Ni moralno ni politički odgovorno
Povlačenje optuženih iz političkog života do okončanja sudskog procesa i pravomoćne presude bio bi, kako drži, i čin političke odgovornosti koja je - kao i u nama najpoznatijem slučaju bivšeg gradonačelnika - još, čini se, teško ostvariva, daleka i nepoznata kategorija.
- Da, optuženi nisu krivi dok im se krivnja ne dokaže. No, nije moralno i politički je neodgovorno kandidirati se ako postoji i najmanja sumnja u počinjenje nekog kaznenog djela, naročito s položaja na koji se pretendira sve dok sudski proces(i) nije (nisu) završeni. Jer, ono što je legalno, ne znači da je istovremeno i moralno, naročito kada je riječ o politici. Nešto što je legalno, često nije ni moralno ni politički odgovorno, smatra.
Standardi kod političara koji rade javni posao i upravljaju javnim novcem, kako naglašava, trebaju biti puno stroži u odnosu na druge, a u stvarnosti je upravo suprotno.
-Svjedoci smo poplavi medijski atraktivnih uhićenja, istraga i sudskih procesa, u kojima su političari u glavnim ulogama nakon kojih slijede „beskonačna“ suđenja zbog kojih do nepravomoćne, a onda i pravomoćne presude može proći i više od deset godina što je zbog mogućnosti povratka na „mjesto zločina“ i ponavljanje kaznenog djela, apsolutno neprihvatljivo, ali kod nas sasvim normalna stvar. S druge strane, rijetki primjeri onih koji su zbog pokrenute istrage prognani iz politike, a koje je sud pravomoćno oslobodio, poput Heraka, Rončevića ili Polančeca, zapravo daju „vjetar u leđa“ i postaju opravdanje osumnjičenim političarima za daljnje sudjelovanje u političkom i javnom životu, ukazuje
Nepovjerenje u sustav
Korupcija je, kako naglašava, rak rana našeg društva.
-Već i vrapci na grani znaju da Hrvatska ima ozbiljan problem s korupcijom kao sustavno neriješenim problemom. Živimo u društvu koje počiva na potrošnji, a materijalizam i stjecanje bogatstava osnovni su uzrok korupcije na svim razinama, a ako tome pridodate nisku razinu etičnosti i morala, imate situaciju u kojoj se nalazimo. Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da je upravo korupcija glavni uzrok iseljavanja građana iz Hrvatske, što posljedično predstavlja najveću ugrozu gospodarskog i društvenog napretka te je uzrok nepovoljne socijalne situacije u cijelosti. Usuđujem se korupciju usporediti s virusom – to je složena društvena pojava koju je teško iskorijeniti jer se brzo adaptira na promjene i mutira. Tu je i pitanje našeg mentaliteta – većina građana, nažalost, smatra kako je nemoguće ostvariti poslovne ili osobne rezultate bez korištenja nekog pa i najmanjeg oblika korupcije, kako je normalno „zahvaliti se“ nekim darom za određenu obavljenu radnju, iako svatko zaposlen u javnom sektoru za svoj posao prima vrlo solidnu plaću i da nema potrebe za dodatnim „zahvalama“, drži Marković.
Ukazuje i na nisku razina antikorupcijskog aktivizma kao problem.
-To ne čudi jer vidimo kako su tzv. „zviždači“ ne samo marginalizirani, nego im se često prijeti i daju otkazi, kao npr. najnoviji slučaj iz Kutine gdje je „zviždačica“, umjesto priznanja, dobila otkaz, a korumpirani gradonačelnik priveden tek na veliki pritisak medija i javnosti. Na taj način sustav svima se poručuje da „ne talasaju“ kako bi oni na vlasti nesmetano nastavili svoje umrežene poslove. S druge strane, razvidna je potkapacitiranost neovisnih preventivnih i represivnih tijela, ali i nedostatno stimuliranje za borbu protiv korupcije na lokalnoj i državnoj razini. Činjenica je i visoka razina nepovjerenja u pravosuđe, kao rezultat dugotrajnih postupaka koji kompromitiraju sve ono i dobro učinjeno u borbi protiv pošasti korupcije, naglašava.
Oprečna uloga medija
Dok pravosuđe na daje željene rezultate, barem ne u primjerenom roku, Marković vidi veliku i značajnu ulogu medija, što drži da su i građani svjesni.
-Žalosno je što su pojedini mediji i istraživački novinari kao npr. Drago Hedl i još neki zapravo postali „slamka spasa“ za otkrivanje nepravilnosti i korupcije općenito jer se stječe dojam kako je samo putem medija moguće utjecati na povećanje i poboljšavanje učinkovitosti ne samo u otkrivanju, već i rješavanju nepravilnosti. Mislim kako je i naša pobjeda na posljednjim lokalnim izborima, uz ponuđeni program djelomično i rezultat činjenice da se ove godine više govorilo i pisalo o korupciji, nepravilnostima u radu bivše vlasti. Građane ne možete stalno varati i sigurno im je u sustavu osobnih vrijednosti kategorija moralno, ispred kategorije legalno, naročito kada je riječ o korupciji. Međutim, mala je izlaznost građana glavni uzrok „opstanka“ na vlasti korumpiranih političara koji stvaraju interesnu mrežu pojedinaca i grupa koje uvijek izlaze na izbore kako bi ostali u mogućnosti ostvarivati svoje osobne interese koji se kreću od sitnih beneficija i usluga do velikih prijevara i izvlačenja javnog novca, smatra Marković, koji upozorava da ima i „medija koji svojim lažima i „pamfletima“ rade u korist interesnih skupina povezanih s politikom, a k tome se besplatno dijele građanima jer se financiraju kapitalom povezanog s tim interesnim skupinama, što je jedan veliki problem kojeg sustav ne želi riješiti“.
Politička volja ključna
Kao ključnu pretpostavku za suzbijanje korupcije navodi političku volju izvršne vlasti na svim razinama, a naročito na lokalnoj, budući da prema istraživanju čak 93% građana smatra kako je korupcija najizraženija na lokalnoj razini.
- Ključna je politička volja, učinkovitost u razotkrivanju, procesuiranju i sankcioniranju koruptivnih djela i svakako daljnja edukacija, poticanje i promocija antikorupcijskog djelovanja kao primarne osobne i društvene kategorije. A ključ zaustavljanja koruptivnih radnji lokalna vlast ima u upravljanju. Mi smo u svega šest mjeseci na čelu Grada Varaždina uspjeli postaviti temelje antikorupcijske infrastrukture – dobrog upravljanja Gradom koje mora biti participativno, odgovorno i prije svega transparentno. Zato smo uveli aplikaciju Transparentni Varaždin u kojem svaki građanin vidi na što ide svaka kuna koju troše Grad i svi njegovi proračunski korisnici. Sve mora biti podložno kontroli javnosti. U sljedećih šest mjeseci nastavit ćemo s aktivnim osuvremenjivanjem gradske uprave i učiniti sve kako bi promovirali vladavinu prava i prije svega pravičnosti jer to smatramo jedinim načinom vraćanja povjerenja građana u politiku, političare i sustav općenito, najavljuje Marković koji drži da je politička kultura, etika i moral velike većine naših političara na vrlo niskoj razini, ali da se politika i bavljenje politikom može i mora biti drugačije, što je aktualna Uprava u Gradu Varaždinu već u svega šest mjeseci i pokazala.
Zakone mijenjati
Kao jedan od glavnih načina rješavanja korupcije u Hrvatskoj vidi u dosljedna primjeni postupaka kojima bi se utvrdio način stjecanja imovine od 1990. do danas i da ti postupci ne bi imali zastaru, a sva imovina za koju se ne bi moglo utvrditi porijeklo morala bi biti oduzeta.
-Zakone valja mijenjati. Niti jedan zakon, niti podzakonski akt, nije Sveto pismo i uklesan u kamen. Sve što ne valja ili ne daje očekivane rezultate treba mijenjati. Kao što sam rekao, građane ne možete varati do vijeka. Nažalost, često se događa da su građani zavedeni slatkorječivim i populističkim obećanjima iza kojih stoji korupcija interesnih skupina povezanih s politikom. Zato ne treba čekati i uopće davati mogućnost osumnjičenima, a kamo li optuženim političarima da se kandidiraju (a kamoli ponovo kandidiraju kao naš bivši gradonačelnik) za bilo kakvu funkciju u izvršnoj vlasti do završetka suđenja. Naravno, tu je ključna vjera u sustav koji neće namještati montirati optužnice i procese kao način eliminacije nekog poštenog. A trenutno u Hrvatskoj gotovo nitko ne vjeruje u sustav, što se zorno može vidjeti na slučaju bivše ministrice Žalac. Srećom, Hrvatskoj se dogodio Olaf i Ured europske tužiteljice što je konačno naznaka malo svjetla na kraju crnog tunela korupcije u Hrvatskoj, veli Marković, naglašavajući da se SDP, za razliku od drugih, jasno odredio prema osumnjičenima i optuženima.
Serijal tekstova “Optužnice, procesi i presude (ne)smetaju" napisan je uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama
