Krenule su, očekivano, kritike pa i osporavanja na račun Damira Habijana, i to tek koji sat nakon što je predsjednik Vlade Andrej Plenković najavio da će njegov kandidat za ministra gospodarstva i održivog razvoja biti ovaj saborski zastupnik i predsjednik varaždinskog HDZ-a, što bi Hrvatski sabor trebao potvrditi u srijedu. Međutim, kritike, koje se uglavnom čuju iz oporbe, kao i dijela medija, prilično su površne. Uostalom, budući ministar Habijan mogao bi iznenaditi mnoge koji ga danas osporavaju i čude se njegovom odabiru, ali i ne samo njih. I to kako!
- Ovo je novi ministar za istim stolom s dečkom, koji je muljao s covid-testovima, stoji uz fotografiju Habijana za stolom kraj kojeg sjedi i Filip Mihalić, direktor tvrtke Buryen, koja je iz Kine naveliko uvozila medicinski materijal, posebice testove za koronu, što je zasmetalo onima koji su počeli gubiti tržišnu utakmicu. I to toliko da je zahvaljujući rijetko viđenom površnom serijalu, nazivanom čak „istraživačkim novinarstvom“, plasirao u brojne medije tvrdnju da je tvrtka testove počela „krivotvoriti u Turskoj i prepakiravati u Varaždinu!?
Međutim, ima li išta o krivotvorenju „svega osim štapića“ danas, osam mjeseci nakon početka pomno osmišljene medijske diskreditacije Buryena, koja je pokrenula i istragu? Nema, niti će biti jer a tržište su stalno plasirani originalni, kineski testovi, ali su pri kraj korone - zbog otkazivanja narudžbi jednog dijela europskog tržišta - ubacivane u kutije upute tiskane kraj Varaždina na jezicima drugog dijela tržišta, i samo zato je mijenjan tek vanjski, papirnati omot, dok unutarnji, plastičan s testom, nije oštećen! A kad bi zamjena uputa i kutije bila (težak) kriminal, bi li itko normalan za to angažirao studente, koji su za svoj posao uredno angažirani i plaćeni putem studentskog servisa!?
Uostalom, prije nego što je ušao u aktivnu politiku, Habijan je godinama radio u Odvjetničkom društvu Uskoković i partneri, čiji članovi, osim odvjetničkim poslom, vode niz poduzeća, od drvne i medijske do turističke i farmaceutske industrije, točnije Medike, najvećeg veletrgovca lijekovma u nas. Prvi čovjek ovog društva, dubrovačko-varaždinski odvjetnik Oleg Uskoković, donedavno je bio i dioničar Atlantske plovidbe, ali je prodao dionice tvrtke u kojoj je kapetan bio njegov otac te je jače krenuo s ulaganjima u medije zajedno s partnerima.
Ima li se na umu odvjetničko-poslovni sustav iz kojeg je došao, koji je sigurno među vodećima takve vrste u nas, ako ne i vodeći, postaje jasnije koliko su opravdana sumnje u Habijanovu povezanost s Buryenom te utemeljene tvrdnje oporbe o „nestručnosti“ ili navodi o tome da „HDZ nema nikog u kadrovskom bazenu“, pogotovo kada se usporedi tko je sve (bio) ministar.
Međutim, osim stručnosti na području prava, osobito trgovačkog, Habijan već ima solidno političko iskustvo, koje je za ministarsku poziciju isto tako bitno, a u nas možda i važnije od (formalnog) obrazovanja i znanja. Da nije tako, zar bi došlo do brzopotezne smjene savjetnika Jurice Lovrinčevića, koji je za sobom povukao ministra Davora Filipovića, budući je ovaj profesor s američkom naobrazbom postao, svjesno ili ne, akter lobističkih, osvetničkih i drugih „igara“ svog suradnika i njegovih današnjih suparnika, a nekada poslovnih partnera, „igara“ koje će još trebati rasvijetliti jer daleko veći skandal od savjetnikovog izvlačenja novca od oglašavanja jest stvaranje medijskih „platformi“ za (privatna) razračunavanja, i to javnim novcem, odnosno oglašavanjem državnih fondova i poduzeća, što je očigledno postala praksa dijela političara, gospodarstvenika i „novinara“ ne samo jedne televizije.
A Habijanovo sada već solidno političko iskustvo počelo je prije desetak godine, kada je postavljen za povjerenika varaždinskog HDZ-a. Do tog ne bi sigurno došlo da se Anđelko Stričak, aktualni varaždinski župan i predsjednik HDZ-a Varaždinske županije, nije oštro suprotstavio Marijanu Kovačiću, predsjedniku varaždinskog HDZ-a, nekadašnjem donatoru Kukuriku koalicije, koji je ubrzo otišao s političke funkcije i tko otvorio prostor za izbor Habijana na čelo HDZ-a grada Varaždina.
Iako se očekivalo više, i to opravdano s obzirom na svježinu stavova kojima je „propuhao“ (lokalnu) političku scenu, Habijan na svojim prvim lokalnim izborima 2017., zauzima treću poziciju, iza SDP-ovog Alena Kišića te Ivana Čehoka. A kolika je bila ta svježina, možda najbolje govori njegov istup kao čelnika varaždinskog HDZ-a kada je 2016. javno pozvao Tomislava Karamarka, predsjednika HDZ-a, da podnese ostavku kao potpredsjednik Vlade jer Hrvatska i stranka ne mogu biti „talac jednog čovjeka“!
Takvo što nije viđeno ni u drugim strankama, a kamo li u HDZ-u, pa se očekivao njegov skori odlazak s političke scene, tim više što ga je tadašnji glavni tajnik HDZ-a Domagoj Milošević prozvao da „ne prepoznaje odgovornost političkog trenutka“ te naglasio da očekuje njihovu ostavku. Do tog bi zacijelo i došlo da nije bio drukčijeg stava prvi čovjek HDZ-a Varaždinske županije, koji je tek rekao da će se o njegovoj sudbini, kao i Roberta Gotića, znati više nakon što o ponuđenim mandatima raspravi varaždinski Gradski odbor stranke.
Tako, umjesto Habijana, odlazi na kraju Karamarko, a dolazi Plenković. Upravo zahvaljujući tome i drugim svojim kvalitetama, čelnik varaždinskog HDZ-a, koji od 2017. do 2020. vodi varaždinsko Gradsko vijeće, dolazi 2020. na izbornu listu te ulazi u Hrvatski sabor zajedno s Anđelkom Stričakom, koji je nasumnjivo imao utjecaj na liste.
A sa saborske govornice, ali još više izvan nje, Habijan hrabro, ali pristojno i odlučno, uvijek brani politiku stranke i Vlade, kada za to nalazi i ne nalazi argumente, što mu je zacijelo, uz sve ostalo, pomoglo kod izbora za kandidata za prvog ministra iz HDZ-a iz Varaždinske županije, nakon Marijana Mlinarića, liječnika koji je 90-ih vodio MUP.
Ne napravi li neku grešku, upravo zbog političkog iskustva, ali i poslovne pozadine, Habijan bi mogao biti ministar gospodarstva znatno duže nego što je bila većina njegovih prethodnika, i to s rezultatima. To će zacijelo iznenaditi njegove sadašnje kritičare i mnoge druge, koji se već sada čude njegovoj predanosti privatnom i sportskom životu, a mogli bi se još i više je biti ministar znači i biti još više izložen kritici i javnosti nego zastupnik ….
