Ivan Korade, zapovjednik 7. GBR, osloboditelja Knina – heroj u ratu, a u miru... Foto: žurnalist

Ivan Korade, zapovjednik 7. GBR, osloboditelja Knina – heroj u ratu, a u miru...

| 4.8.2021. u 23:58h | Objavljeno u Aktualno

Stožerni brigadir Ivan Korade,, zapovjednik varaždinske 7. gardijske brigade, podignuo je hrvatsku zastavu nad oslobođenim Kninom, a varaždinske »Pume« ponijele veliki teret oslobađanja grada, izvještavale su Varaždinske vijesti svega par dana nakon oslobođenja Knina 1995.       

U članku  „KNINSKA ULAZNICA ZA POVIJEST“ navodilo se da je „subota, 5. kolovoz 1995. godine, 10 sati — trenutak nakon kojeg u novoj i demokratskoj Hrvatskoj više ništa neće biti kao prije, trenutak koji će u povijesti ostati zapisan kao simbol pada kninske četničke tvorevine i trenutak konačnog i definitivnog povratka starog kraljevskog grada Knina u sastav samostalne i suverene Hrvatske. A baš je taj trenutak, plod izuzetno uspješne i briljantno planirane i izvedene »Oluje« Hrvatske vojske i policijskih snaga, ne samo simbolično označio — Varaždinac. Baš je stožerni brigadir IVAN KORADE, zapovjednik varaždinske 7. gardijske brigade,imao tu čast da na najvišem dijelu kninske tvrđave, na mjestu s kojeg je cijeli Knin »na dlanu«, podigne veliki hrvatski stijeg, zastavu koja je potvrdila — Knin je hrvatski!“

slika.4aspx.jpg

Kako se ukazuje, Koradeov je put do trenutka ulaska u povijest domovinskog rata bio izuzetan.

-Bio je medu prvim dragovoljcima koji su se nakon uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj uključili u redarstvene postrojbe i postali jezgro tada još policijskih snaga iz kojih se počela graditi Hrvatska vojska. Varaždinska je javnost za Koradea i njegove suborce prvi put čula u proljeće 1991. godine kada je u tadašnjem Nastavnom centru Teritorijalne obrane u Vinici formirana postrojba Zbora narodne garde. Vrlo su brzo za varaždinske gardiste slijedila prva teška iskušenja, suprotstavljanje višestruko jačim četničkim snagama. »Zenge« iz Vinice postaju 5. bojna tadašnje 1 A brigade, već tada gotovo legendarnih »Tigrova«, a naratištima oko Hrvatske Kostajnice, Novske, te na tadašnjoj crti razgraničenja u Starom Grabovcu Korade obavlja jednu od najvažnijih zapovjedničkih uloga u postrojbi, navodi se.Korade postaje zamjenik zapovjednika postrojbe koja u proljeće 1992. godine sudjeluje i u operacijama na južnom hrvatskom bojištu, oslobađajući Dubrovnik i Konavle višemjesečne opsade.-Baš je Ivanu Koradeu pripala čast da pri svečanoj smotri postrojbi Hrvatske vojske u tek oslobođenom Cavtatu pred predsjednikom Tuđmanom i cijelim državnim vodstvom podigne hrvatsku zastavu, obavi činsličan ovom koji će ga ovih dana ponovo proslaviti. Korade, tada u činu bojnika, postaje zapovjednikom 5. bojne, a na južnom ratištu pri četničkom granatiranju biva i teže ranjen. Četnička raketa »maljutka« koja jepogodila kombi-vozilo stožera postrojbe kod sela Osojnik odnijela je tri života Koradeovih suboraca, a i život teško ranjenog Koradea u jednom je trenutku visio o niti. Ipak, volja i čelična upornost vrlo su ga brzovratili među njegove suborce, na nastavak puta prema oslobađanju Hrvatske. Korade svoju vojničku karijeru nastavlja graditi na stalnom usavršavanju, stjecanju novih znanja i korištenju iskustava stečenih u naj-težim bitkama domovinskog rata, postajući jedan od najperspektivnijih hrvatskih časnika koji su svoju reputaciju gradili na samim ratištima, ukazuje se.Kada je u prosincu 1992. godine odlučeno da se u Varaždinu formira profesionalna gardijska brigada, kako se naglašava, za najodgovornije časnike HV izbor nije bio težak — Ivan Korade postaje zapovjednikom 7. gardijske brigade.

-Brigada za čije pripadnike »zaštitno ime« postaje »Pume« pod čvrstom zapovjedničkom rukom Ivana Koradea vrlo brzo postaje jedna od najelitnijih postrojbi Hrvatske vojske koja sudjeluje u nizu presudnih bitaka za oslobođenje Hrvatske. Mjesecima su se varaždinske »Pume« upoznavale s kršem zadarskog i šibenskog zaleđa, nedavno su, poslije Splitske deklaracije, pomagale i u oslobađanju cijelog livanjskog polja, Glamoča i Grahova u susjednoj Herceg-Bosni, no bitka za Knin sigurno će za sve pripadnike 7. gardijske brigade i njezinog zapovjednika imati posebno značenje i čuvati najdraže uspomene. Analize briljantno izvede-ne vojne operacije tek slijede, no sasvim je sigurno da će uspjeh stožernog brigadira Ivana Koradea i njegovih »Puma«, kao i kompletan uspjeh hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga u operaciji »Oluja«, ostati zapisan kao jedan od najvažnijih događaja u novijoj hrvatskoj povijesti. Zato je čast koja je pripala Ivanu Koradeu, da prvi podigne hrvatsku zastavu nad Kninom i da uz svog kolegu stožernog brigadira D. Krstičevića, zapovjednika splitske 4. gardijske brigade prvi preda vojnički prijavak vrhovniku Hrvatske vojske i predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu pri njegovom prvom dolasku u tek oslobođeni Knin, kruna izuzetne vojničke karijere ratnika s kojim se, baš kao i s cijelom 7. gardijskom brigadom, Varaždin i Varaždinci moraju ponositi, zaključuje se.

5slika.aspx.jpg

Godinu dana kasnije Varaždinske vijesti izvještavaju o tome kako su obiteljima poginulih pripadnika "Puma" uručena su odličja, kojima su posthumno odlikovani hrabri hrvatski vitezovi, odnosno kako je general bojnik Ivan Korade posjetio invalide domovinskog rata u Varaždinskim Toplicama. Tom prilikom Korade se prisjetio oslobođenja Knina.

- U četiri sata ujutro, 4. kolovoza, započela je akcija i mi smo krenuli. Zapovijed za pripremu izvođenja ove operacije dobili smo nekoliko dana ranije, izvršili smo učinkovite pripreme, pregrupirali smo snage i 4. ujutro, započeli akciju. Negdje oko podneva toga dana vodili smo žestoke borbe na vojnom poligonu na Crvenoj zemlji, a oko 13 sati probijena je ta crta srpske obrane i u silovitom napadu predvečer smo razbili njihove kompletne snage. Već oko 17 sati toga dana dobili smo informaciju daje cijeli srpski politički i vojni vrh pobjegao iz Knina prema Drvaru i Bosni.Teško je opisati osjećaj kod podizanja stijega, jer mi smo izvršili povijesnu zadaću i ostvarili san svakog Hrvata i hrvatskog vojnika, da hrvatski stijeg bude tamo gdje mu je i mjesto - na drevnoj hrvatskoj tvrđavi u Kninu – rekao je general bojnik Ivan Korade za Varaždinske vijesti 1996.

slika.aspx.jpg

A godinu dana kasnije , 1997.,  nešto sasvim drukčije. U članku „Heroj u ratu, tragičar u miru“, izvještavalo se kako je uhićen i iz vojnog pritvora pušten general-bojnik Ivan Korade, donedavni zapovjednik Zbornog područja Varaždin i bivši zapovjednik 7. gardijske brigade ˝Pume˝.

-General-bojnik Ivan Korade je na slobodi desetak dana. Iz vojnog pritvora u splitskoj vojarni Lora pušten je u utorak, 29. srpnja. Trenutno se nalazi u kući supruge Ljiljane u kojoj živi zadnjih nekoliko godina. Bavi se ribičijom...Psihički se odmara od svega što mu se zbilo u zadnje vrijeme. Strahovito mu smeta što su njegovi kolege, časnici iz 7. gardijske brigade i Zbornog područja Varaždin, još uvijek u pritvoru rekao je Boris Tušek, načelnik općine Novi Golubovec i predsjednik Općinskog odbora HDZ-a. koji je bio i član uprave lokalnog Nogometnog kluba ˝Bojovnik 7˝, a nedavno umirovljeni genaral Korade predsjednik uprave. Tako je ljubav prema lokalnom nogometnom klubu bila ˝krivac˝ što su krajem prošlog mjeseca obojica istodobno doživjela nešto o čemu do tada nisu ni sanjali: 23. srpnja uhićeni su od strane Antiterorističke jedinice Vojne policije usred bijelog dana! -Te srijede, 23. srpnja, oko 15 sati general Korade je došao sa svojim Mercedesom 500-S ispred gostionice ˝Zrinski˝ ovdje u Golubovcu, da bi odvezao Zlatka Žvigača i mene na prijateljsku nogo-metnu utakmicu koja se trebala tog dana odigrati u Čakovcu između klubova NK ˝Bojovnik 7˝ i NK ˝Čakovec˝ -ispričao je načelnik Tušek.Tijekom puta primijetili su kako ih prate s golfom, no nisu na to obraćali posebnu pažnju, budući da su i prije primjećivali čudna vozila u Golubovcu i okolici. -Vidjevši kako nas prate, Korade je samo rekao kako nema razloga za to, je da on ˝neće rušiti Hrvatsku zato što je umirovljen˝, rekao je Tušek za Varaždinske vijesti.

Nedugo nakon što su Ivan Korade, Boris Tušek i Zlatko Žvigač ušli u Gredu, naselje na pola puta između Golubovca i Varaždina, primijetili su neku gužvu na cesti. Sve je djelovalo kao da je prometna nesreća. No, kad su prema zaustavljenom Mercedesu dojurili ˝pinzgaueri˝ iz kojih su iskočili vojni policajci, shvatili su da nije riječ ni o kakvoj nesreći...

Na molbu dvojice nenaoružanih policajaca odmah su sva trojica izašla iz vozila. Tušek i Žvigač su prebačeni u ˝pinzgauer˝, dok je Korade sjeo zajedno s policajcima u Mercedes koji je u pratnji ˝pinzgaucra˝ krenuo prema Varaždinu. Kod varaždinske Bolnice kolona se odvojila. Tušek i Žvigač odvezeni su prema vojarni u Optujskoj ulici, a general Korade prema Zagrebu.

-S lisicama na rukama prolazili smo kroz krug vojarne. Nikad neću zaboraviti kako su nas gledali vojnici 7. gardijske, od kojih sam mnoge poznavao jer su iz našeg kraja -s očitim ogorčenjem se prisjećao Tušek, opisujući trenutke provedene u varaždinskoj vojarni. -Ja sam tada odveden na ispitivanje u sjedište vojne policije, a Zlatko u pritvor. Ispitivali su me o radu našeg nogometnog kluba, zatim o čemu smo tijekom puta razgovarali s generalom, pa o događanjima u varaždinskom restoranu ˝Bijeli konj˝ te zbivanjima nakon malonogometne utakmice u Graberju... Ispitivanje je trajalo dvadesetak minuta, nakon čega mi je rečeno da sam slobodan. Međutim, ta je sloboda kratko trajala, jer su me ubrzo potom odvezli zajedno sa Žvigačem u sjedište Vojne policije u Vlaškoj u Zagrebu.
 
Usprkos tome što je u Golubovcu već bila duboka noć kad se načelnik Tušek vratio iz Zagreba, oko gostionice ˝Zrinski˝ okupilo se pedesetak uznemirenih mještana. Oni su saznali za njegovo odvođenje pa su za to tražili i pojašnjenja.
-Smirivao sam okupljene, premda su se i u meni miješali osjećaji ogorčenja i jada zbog onog što sam proživio. Nikad se, naime, nisam nadao da će mene, civilnu osobu, u mojoj državi ni kriva ni dužna uhititi kao zadnjeg kriminalca. Mene, koji prije nikad nisam bio ni u jednoj stranci, a koji sam kao član HDZ-a od prvog trenutka bio za hrvatsku vlast. Sad sam pak došao u situaciju da se pitam -jesam se borio za takvu vlast?!...

Dok je načelnik općine tijekom noći od srijedu na četvrtak smirivao svoje sumještane, Ivan Korade je još bio u Vlaškoj, da bi u četvrtak ujutro bio prebačen u vojni pritvor u splitskoj vojarni Lora. Ondje su se neki čudili što se to zbiva kad su ugledali generala i njegove časnike iz 7. gardijske.

Prema Tušekovim riječima, generala Koradea pitali su tijekom ispitivanja u Lori o nekim slučajevima uz koje se često spominje njegovo ime pa tako, između ostalog, i o odvoženju humusa te rušenju i prodaji stabala oraha s grahovskog ratišta sredinom 1995. godine. -Na ta se pitanja Korade jako naljutio -napominje Tušek, dodajući kako je general rekao daje netko drugi s time imao veze, kako bi se kupila potrebna vozila za vojsku.

-General je govorio da će biti prijevremeno umirovljen, već u svojoj 33,. godini života. No, umirovljenje je očekivao tek za Božić, odnosno krajem ove godine. Razmišljao je kako će se početi baviti poljoprivredom, a kupio je već i stoku. Kazao je da će se tako najbolje odmoriti i smiriti -objašnjavao nam je načelnik Tušek, naglasivši daje Koradea strašno mučilo tošto su njega ˝prozivali zbog sitnica dok se drugima svašta progledalo kroz prste˝...

slikzza.aspx.jpg

Budući da se nagađalo da je Koradeu presudio incident na nogometnoj utakmici u Graberju, slučaj Bijeli konj i/li njegova reakcija na umirovljenje, građani su bili zbunjeni.  

-Pitamo se, zašto se sve to događa ovom našem generalu i drugim uhićenim časnicima iz 7. gardijske? Priča o nekakvoj vojnoj pobuni i puču zbog umirovljenja, kao glavnim razlozima uhićenja, ne stoji, jer general to nije želio. A osim toga, on nije izravno ni zapovijedao brigadom od kada je bio zapovjednik Zbornog područja Varaždin -rekao je načelnik Tušek.

Iste godine Varaždinske vijesti ukazuju da još nije pokrenuta istrage u vezi slučaja Bijeli konj, odnosno iživljavanja na djelatnikom SIS-a. Iako se radilo groznom napadu, zbog kojeg je i osuđen, prava strava tek je uslijedila: nedugo nakon obračuna sa zaštitarima varaždinskoga kafića Korade kreće u krvavi pohod koji je odnio više života, a na kraju i njegov.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci