Neven Bosilj prvi je SDP-ov gradonačelnik Varaždina, a prije nekoliko dana usvojen je i prvi Proračun Grada Varaždina u mandatu nove gradske uprave. Iako nam je namjera bila intervju voditi u ležernijem, blagdanskom tonu, nismo mogli izbjeći temu svih varaždinskih tema “bale u Brezju”. Dotaknuli smo se i odnosa između raznih političkih opcija u Gradskom vijeću te doznali na koji način planiraju riješiti problem Kućanske rampe i oživjeti zonu Varteksa.
Na što ste se fokusirali prvih mjeseci dolaska u ured gradonačelnika?
Fokus je na vraćanju povjerenja građana u politiku. Zbog toga smo napravili projekt Transparentni proračun putem kojeg građani mogu vidjeti sve javne troškove. Osim toga, najviše se bavimo projektiranjem jer mi nisu ostavljeni pripremljeni projekti za daljnje apliciranje. Tako da smo više od 5 milijuna kuna predvidjeli za projektiranja. Hrvatska će, u usporedbi s drugim članicama EU, dobiti najviše novca za sljedeće financijsko razdoblje. Ne libim se reći da je to zasluga Vlade Andreja Plenkovića, i to moramo iskoristiti.
Bivši gradonačelnik osporava Vam autentičnost projekata iz Proračuna kazavši da ste sve prepisali od njih. Koji su originalni projekti nove gradske uprave?
Kad ti netko, tko je gotovo 20 godina na vlasti, kaže da si naslijedio njegove projekte, a zapravo si naslijedio samo hrpu problema, možeš se samo nasmijati. Od bala, koje je osobno posijala ta garnitura, do projekta “Kućanske rampe” koji je radio njegov dvorski projektant i koji je neizvediv tj. preskup. Do kraja godine imat ćemo idejni projekt kojim ćemo konačno povezati dijelove grada koje više od stotinu godina razdvaja željeznička pruga. Neke projekte, poput sortirnice, nastavljamo. No najviše se fokusiramo na projekt sanacije odlagališta Brezje i elaborat zaštite okoliša koji su nam potrebni da bismo dobili sufinanciranje Fonda za zaštitu okoliša. Time ćemo dobiti temelj za konačno micanje bala koje tamo stoje već 16 godina i koje imobiliziraju zemljište vrijedno više od 100 milijuna kuna, a za koje su zainteresirani brojni investitori.
Znači li to da sve ono što je pokušavala prethodna vlast oko integralne nagodbe i zamjene zemljišta definitivno “pada u vodu”?
Što se tiče bala, tu smo na samom početku. Prvo što sam učinio je to da sam otišao u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, jer oni jedini imaju sredstva za sufinanciranje uklanjanja bala. Na moje veliko razočarenje rekli su mi da su jako sretni što je konačno netko došao iz Grada jer dosad o tome ni s kim nisu mogli razgovarati. Prethodna vlast nije uopće htjela s njima komunicirati nego su sve radili po svome. I sve što su napravili ispada da nije napravljeno u suglasju s glavnim državnim institucijama koje su rekle da je to nemoguće financirati na način na koji je to prethodna vlast zamislila. Za mjesec, dva imat ćemo projekt koji će ići na građevinsku dozvolu i elaborat koji će ići na odobrenje resornog Ministarstva i Fonda i nakon toga ćemo imati jasnu sliku koliko će koštati zbrinjavanje bala i koliko će država to sufinancirati.
Za uklanjanje 500 tona rasutih bala ponuđena cijena je dvostruko veća od očekivane. Hoće li to biti cijena i za micanje ostatka bala?
Varkom neće ići na novi natječaj, važno je da se bale počnu riješavati. Cijena je takva jer se radi o manjoj količini, ali za zbrinjavanje ukupne količine cijena može biti samo manja i to osjetno. Oni koji se sada čude ovim cijenama protivili su se 2016. godine rješenju prema kojem su se bale mogle ukloniti po cijeni od 725 kuna po toni.
Osim toga, DKOM je odbio žalbu T&H Investa oko micanja 500 tona bala prije nego se riješi njihov spor. Odgovor DKOM-a je da se spor ne odnosi na bale koje su tamo odložene nakon potpisivanja spornog Ugovora o interventnom odvozu iz 2008. godine. To znači da se putem novog natječaja može maknuti oko trećina otpada koja je tamo odložena od 2009. godine nadalje. To je nesporan dio i kad ćemo imati elaborat, maknut ćemo barem tih 30 tisuća tona.
Koji bi bio interes sadašnjih vlasnika za prodaju MBO-a?
Prema Zakonu sadašnji vlasnik ne može MBO integrirati u sustav gospodarenja otpadom RH, ali mi kao JLS bi to mogli. U trenutku kada prorade Regionalni centri gospodarenja otpadom (RCGO), svaka jedinica lokalne samouprave svoj otpad mora predati svom RCGO-u. Time će MBO ostati bez dosadašnjeg materijala za rad. No Grad bi ga, kao vlasnik MBO-a, mogao integrirati na način da on postane dio RCGO-a. Kako stvari sada stoje od RCGO Piškornica neće biti ništa, a odgovornost za gospodarenje otpadom država prebacuje na JLS-ove po principu “neka se svatko snađe kako najbolje umije”. Stoga bi kupovinom MBO-a Grad Varaždin riješio stare bale te ujedno dobio postrojenje koje bi moglo biti dio budućeg RCGO-a. Ali se prethodno moramo uvjeriti da je njegova tehnologija funkcionalna tj. da nije zastarjela.
Otkupi li Grad MBO, znači li to da bi se tamo ubuduće zbrinjavao i otpad iz Varadžinske te susjednih županija?
To je stvar dogovora. Ako su u igri četiri županije, u varaždinskom MBO-u bi se mogla riješavati mehaničko-biološka obrada, druga županija bi mogla imati biokompostanu i dr., a Piškornica bi mogla ostati kao završni deponij. MBO se ne isplati kupovati samo da bi se riješile sadašnje bale, treba osigurati i njegovu kasniju rentabilnost. Na žalost, netko je to postrojenje tamo postavio i bolje je da bude pod kontrolom JLS-a kako bi točno znali što se tamo obrađuje i je li to sukladno zakonima tj. da radi sa što manjim utjecajem na okoliš. Ali ponavljam, to je jedna od mogućih opcija.
Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Varaždinskih vijesti
