Na Nedjelju Uskrsnuća u 11 sati je priređeno misno slavlje u varaždinskoj katedrali, koja je bila gotovo pretijesna za sve vjernike. Bilo je to središnje misno slavlje kojim je predsjedao varaždinski biskup Bože Radoš, a danas će biti još dvije: u 18 sati, a prije toga i na engleskom jeziku s početkom u 16 sati.
A jučer je bilo vazmeno bdijenje. U središtu uskrsne propovijedi biskupa Radoša nalazila se poruka o Božjoj riječi. Biskup je kroz simboliku svijeće, ognja i liturgiju vazmenog bdjenja podsjetio da Božja riječ nije samo glas koji se čuje, već plamen koji zapaljuje srce.
Od samog početka bdijenja, gdje svjetlo ulazi u tamu, biskup je uputio na to kako riječ Božja svijetli kao svjetiljka u našim životima, ali da to svjetlo ne ostaje izvan nas, ono nas poziva da ga pustimo unutra. „Zapaljene svijeće bile su vanjski znak unutarnjeg poziva: da Gospodar uđe u našu nutrinu“, rekao je.
“Tamo gdje čovjek ne vidi više, tamo Bog ima svoje svjetlo. Gdje smo u tami naših ljudskih lutanja, neznanja, koja su prirodna za nas ljude, tamo Bog ima svoje brdo, brdo proviđenja. I Abraham vidi to svjetlo i to svjetlo Božje riječi, prisutnosti, se provlači kroz cijeli stari zavjet”, pojasnio je biskup Radoš i podsjetio na sva starozavjetna čitanja koja se slušaju u Vazmenom bdijenju kako bi zagrijala i zapalila naša srca vjerom koja svoj vrhunac i ispunjenje imaju u praznom grobu.
U nastavku je biskup prikazao kako se vjera u uskrsnuće rađa u srcima žena koje na uskrsno jutro dolaze pomazati Isusa u grobu. Njihovu vjeru neće zapaliti otkotrljani kamen, pa čak ni nestanak Isusovog mrtvog tijela, ni dvojica “svjedoka” koji donose poruku s neba nego prisjećanje na riječi koje im je Isus govorio. Riječ im je bila upisana u srce, i upravo tamo se dogodilo uskrsnuće vjere. “I sjetiše se žene, tako kaže riječ Božja, i povjerovaše ne anđelima, ne ovim ljudima, ne njihovim riječima, nego onim riječima kojima je Isus njih bodrio dok je bio još u Galileji prije nego što su pošli put Jeruzalema. Žene imaju srce koje je sklonište, koje je spomenar u kojem Isus je zapisao svoje riječi. Ako su one upisane u srce, onda su uvijek žive. Koje su riječi žive u nama? Pa one koje su upisane u srce…Ove žene u srcu doživljavaju novi život, Isusovo uskrsnuće. Prije nego što su ga vidjele, one su u svom srcu čule i povjerovale su da je on živ”, kazao je biskup Radoš i poručio: “Ako u srcu nije upisano uskrsnuće, vjera je mrtva“.
Na kraju propovijedi, biskup je simbolično usporedio bogatstvo liturgijskih čitanja vazmenog bdijenja s „cjepanicama“ koje hrane plamen vjere. U tom kontekstu, prisutne je pozvao da i sami postanu nositelji svjetla koje gori i grije, ali se ne gasi, svjetla Kristove ljubavi.
Nakon homilije uslijedila je Krsna služba, treći dio vazmenog bdjenja u kojem je biskup Radoš blagoslovio vodu, a zatim pozvao vjernike da obnovom krsnih obećanja potvrde svoju vjeru u Krista, nakon čega je blagoslovljenom vodom poškropio vjernike.
Četvrti, završni dio Vazmenog bdjenja je Euharistijska služba, a nakon završetka mise preč. Mario Kopjar blagoslovio je hranu koju su vjernici donijeli na blagoslov kako bi je blagoslovljenu blagovali na Uskrs.
Anita Treščec
