Bunjac: Čak 36 bivših zastupnika uzimat će saborsku plaću još godinu dana - osobno sam izbjegao tu sramotu

vv | 11.8.2020. u 23:26h | Objavljeno u Aktualno

Čak 36 bivših zastupnika uzimat će saborsku plaću još godinu dana. Osobno sam izbjegao tu sramotu pa mirno spavam. Napisao je to Branimir Bunjac, bivši saborski zastupnik Živog zida iz III. izborne jedinice, koji je nakon saborskih klupa odlučio naći posao, i to u - Irskoj!

-Već šest mjeseci sam u Irskoj, natjerala me na to životna situacija, iskreno priznaje bivši saborski zastupnik iz Međimurja u video zapisu koji je večeras objavio na svoj FB profilu.

Iako je u Irskoj, omiljenoj iseljeničkoj destinaciji Hrvata, pola godine, Bunjac veli da se prilično naviknuo, ali ima problem s klimom.

-No već sedam dana je predivno vrijeme, bolje nego u Hrvatskoj, napominje.

No, nije klima to što ga jedino, a ponajmanje najviše oduševljava u Irskoj, već gospodarske prilike i posebice odnos ljudi.

- Moram priznati da je radni ambijent neusporediv s hrvatskim. Posla ima koliko hoćete. Čak i sada kad je Covid 19. Ja sam imao sedam ponuda za posao i dan danas dobivam ponude, iako sam se zaposlio i trenutno me ne zanima novi posao, veli Bunjac, dodajući da radi i dva posla honorarno, i to kako bi bolje naučio jezik i upoznao ljude.

Ne samo da posla ima pa se može bio kada dati otkaz i odmah zaposliti, već ukazuje i na bolje plaće.

-Minimalna plaća iznosi 1700 eura, a tko se malo potrudi ubrzo dođe do 2500-3000 eura.  A ako je  plaća u četvrtak, dolazi vam 15 minuta iza pomoć, a ne kada se proknjiži i slično, kako je u Hrvatskoj, ukazuje bivši saborski zastupnik, napominjući da se hrvatski čuje na svakom koraku, nema gotovo firma bez Hrvata.

Ipak, najviše ga se u Irskoj dojmili međuljudski odnosi.

-Ljudi, šefovi i gazde su nevjerojatno ljubazni, kao da smo članovi obitelj. Što god napravite neće vas vrijeđati, pogotovo ne tjerati s posla. Za mene je to šok. Nisam navikao da dobivam toliku pažnju. Kao da sam im prijatelj iz djetinjasta. A ja sam običan radnik, stranac. No nema diskriminacije  ni prema kome. Prihvaćaju te ravnopravno. Kada se sjetim hladnoće u Hrvatskoj, nikad se ne bih vratio, veli Bunjac ali i napominje kako se ipak planiram vratiti, možda kroz dvije godine.