Božićna poruka biskupa Mrzljaka: Svi imamo obveza i briga, ali ne dopusti da klonemo

| 14.12.2016. u 14:02h | Objavljeno u Aktualno

Mons. Josip Mrzljak, biskup Varaždinske biskupije, putem medija se već tradicionalno obratio vjernicima uoči nadolazećeg blagdana Božića. Njegovu poslanicu prenostimo u cijelosti:

"Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, braćo i sestre!

Božić je blagdan koji nas ispunjava radošću jer nas podsjeća da nas Bog ophađa. Bog dolazi čovjeku. Advent ili došašće je vrijeme pripave da bismo prepoznali Boga koji ulazi u naš svijet i želi se susresti sa svakim čovjekom. Stoga i sam uzima ljudsko tijelo i ostaje čovjek. Sadašnji je to događaj ljudske povijesti koji povijest ljudskoga roda dijeli na staro i novo, stari i novi vijek, stari i novi Zavjet.

U adventu se na neki način vraćamo u Stari zavjet u vrijeme kada je izabrani narod stoljećima očekivao Božji dolazak. Mnogi su izgubili i vjeru i nadu da će Bog ispuniti svoje obećanje i stoga je Bog podizao i pozvao proroke koji su ljude opominjali da ne gube nadu. Među njima bio je i prorok Jeremija, koji je živio šest stoljeća prije Krista. On ovako govori:

"Ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Gospodnja – naume mira, a ne nesreće i da vam dadem budućnost i nadu. Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim”. (Jr 29,11.13)

Prorok prenosi Božju riječ u kojoj potiče svoje suvremenike da ne izgube nadu i da ulože napor tražeći Boga u svojem životu i u svojem vremenu. Mnogi su i u Starom zavjetu našli Boga i s dubokom i čvrstom vjerom očekivali njegov dolazak. Nije li to poruka i za svakoga od nas koji živimo već 2016. godina nakon radosnog događaja u Betlehemu kojeg raspjevano i svečano slavimo svake godine 25. prosinca? Tražimo li zaista Boga u našem svijetu kao što nas sam Bog poziva preko proroka Jeremije?:

"Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim." (Jr 29,13)

Potrebno je tražiti svim srcem, a to znači uložiti puno ljubavi u traženje Boga. Sv. Ivan zapisuje u svojem evanđelju jednu žalostnu rečenicu:

"K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše." (Iv 1,11).

Može li biti veće tragedije za čovjeka nego ne prihvatiti Boga koji je sama dobrota, sama ljubav i samo milosrđe. A to bi nam se moglo dogoditi i osjećamo kako se to često događa i zato u adventu molimo:

"Svemogući i milostivi Bože, dok hitimo ususret tvome Sinu, daj da nas zemaljske obveze i brige ne smetu: nebeska mudrost tvoje riječi nek nas uvede u zajedništvo njegove sudbine."

Svi mi imamo ovozemaljskih obveza i briga koje nas često pritišću: siromašni smo, možda nemamo najosnovnijih sredstava za život, nemamo za kruh naš svagdašnji, možda gladujemo, nezaposleni smo, beskućnici smo, doživljavamo nerazumijevanje, možda i nasilje od svojih najbližih. Kako nas to ne bi mučilo i opterećivalo?! Moramo pomoći jedni drugima da toga bude što manje, ali osjećamo i svoju ljudsku nemoć usprkos velikim naporima i zalaganju koje čini mnogi ljudi i mnoge društvene strukture u cijelom svijetu i u našoj domovini Hrvatskoj. U svojoj ljudskoj nemoći zato vapijemo:

"Ne dopusti da klonemo od umora i bolesti dok čekamo dolazak tvoga Sina koji nam vraća snagu i zdravlje."

Želim svima i molim da nam novorođeni Knez Mira učvrsti nadu i neka nas svojim svjetlom iz Betlehema vodi kroz tmine ovozemaljskog života prema sigurnoj budućnosti.

To Vam od srca želim uz ovogodišnji Božić i nastupajući novu 2017. godinu.

mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup