Vladimir Canjuga ove je godine obilježio 40 godina trenerskog rada, tijekom kojih je ostvario impresivne rezultate Foto: Martin Novosel

Vladimir Canjuga: Olimpijske igre 2012. i sedmo mjesto moje su najveće postignuće

| 21.12.2020. u 15:00h | Objavljeno u Sport

Rukometni stručnjak iz Ivanca Vladimir Canjuga, aktualni trener, seniorske ekipe Ženskog rukometnog kluba Koka, ove je godine obilježio 40 godina bavljenja trenerskim poslom. Sada već davne 1980. godine kada je imao 20 godina i kada je još bio aktivni igrač, počeo je s treniranjem mladih snaga u Ivancu (1967.-1968. godište). Tijekom 40 godina trenirao je nekoliko prvoligaških ekipa i bio izbornik velikanima poput Ivana Balića i Domagoja Duvnjaka, a sve je počelo savjetom.

Trener s 20 godina

- Na prvoj godini fakulteta jugoslavenska rukometna trenerska legenda Krešimir Pavlin koji mi je predavao rukomet, rekao mi je: Mali si i niski, ima boljih strijelaca od tebe, a mogao bi biti dobar trener. Rekao mi je da napravim selekciju u mom gradu Ivancu, pomogao mi je i s testovima za trenera, a trenirao sam ih svaki vikend kada sam se vraćao doma s fakulteta. Posebno sam ponosan na tu selekciju igrača ‘67./’68. godište u kojoj su igrali moj brat, Kušter, Levanić, Halamek, Bencek, Lukavečki i ostali jer smo s tom selekcijom uspjeli ući u Prvu ligu - prisjetio se Canjuga svojih početaka.

U klupskom seniorskom rukometu bio je trener u EKOL Ivančici, Pipo IPC-u, Varteks Di Capriju te posljednjih 6 godina u ŽRK Koka. Osim što je u velikom dijelu označio zlatne godine ivanečkog rukometa kada su bili prvoligaši, najviše uspjeha imao je s čakovečkim PIPO IPC-om u vremenu kada su bili u samom vrhu Prve lige i borili se sa Zagrebom za naslov prvaka.

- Bio je to iskorak u mojoj karijeri kada sam 2005. godine prešao u Pipo IPC. Tri godine zaredom bili smo ili na drugom ili na trećem mjestu u poretku te igrali finale Kupa. Bio je to predivan period moje karijere - napomenuo je Canjuga.

Izbornik zlatnih kadeta

U devedesetim je godinama bio trener mlađim uzrasnim kategorijama u Hrvatskom rukometnom savezu, pa je od 1993. do 1997. bio trener Vedranu Zrniću, Ivanu Baliću, Davoru Dominikoviću, Denisu Špoljariću i ostalim kasnije renomiranim igračima, a kasnije je vodio i generaciju predvođenu Ivanom Čupićem, Markom Kopljarom i Domagojem Duvnjakom koja je 2004. godine osvojila srebro na EP-u u Beogradu. Kruna karijere s mlađim kategorijama stigla je 2009. godine, kada je osvojio zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Tunisu, s čak dva Ivančana u reprezentaciji - Vedranom Huđom i Alenom Grdom. Huđ je bio proglašen najboljim srednjim vanjskim igračem na tom prvenstvu, a u toj su generaciji još bili i Luka Stepančić, Marino Marić, Ivan Slišković...

Cijeli članak pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...