Andrej Hajnšek, trener ludbreškog čuda, zlatne olimpijske bacačice Sare Kolak za Varaždinske vijesti ispričao je mnoge zanimljive detalje o njihovoj suradnji, o trenerskom poslu, planovima...
Suradnja slovenskog trenera Andreja Hajnšeka i ludbreške bacačice koplja Sare Kolak počela je prije skoro tri godine, a zajedno su osvojili brojna odličja, od kojih je najsjanije zlato s Olimpijskih igara u Rio de Janeiru.
- Nazvali su me iz Atletskog kluba Kvarner i pitali me da li bio htio raditi sa Sarom. Rekao sam im neka dođu u Celje, da vidimo kakvu suradnju možemo dogovoriti. Napravili smo trening, dogovorili suradnju i počeli trenirati - rekao je Hajnšek, s kojim smo razgovarali u sportskoj dvorani u Ludbregu, kada su proglašeni najbolji u ludbreš- kom sportu za 2016. Sara je očekivano najbolja sportašica Ludbrega, a Hajnšek je za svoj trenerski rad od Zajednice nagrađen priznanjem.
- Prije nego smo se upoznali i počeli trenirati čuo sam loše stvari o Sari, govorilo se da se svađa s trenerima, ali brzo sam uvidio da ništa od toga nije istina. Uskoro će biti tri godine zajedničkog rada i ja s njom nemam nikakvih problema. Mislim da nisu znali raditi sa Sarom - veli Hajnšek.
K njemu je došla s ozljeđenim ramenom i trebali su napraviti rehabilitaciju.
Godina dana bonusa
- Prvu sezonu od svibnja do Svjetskog prvenstva za juniore, koje je bilo krajem srpnja 2014. u Eugenu, radili smo po posebnom programu, s namjerom da što manje baca i uspjeli smo doći u formu i uzeti broncu na SPu. Poslije je došao Zurich gdje je bila u boljoj formi, ali dolaskom na veliko natjecanje nije se snašla i ostala je bez finala, iako je za to bila spremna. Rekao sam joj da joj dajem još godinu dana bonusa za velika natjecanja. Zatim smo otišli na odmor, a kada se vraćala s plivanja nije mogla podići ruku. Svi su govorili da je u pitanju stabilizacija ramena, nakon čega smo tražili doktora koji će ju operirat i riješiti problem - naglasio je Hajnšek.
Nakon operacije već na prvom natjecanj, nakon 15 mjeseci izbivanja, u ožujku 2016. na Zimskom otvorenom bacačkom prvenstvu u Splitu bacila je koplje 62,75 metara i ostvarila normu za Olimpijske igre
Spremala se za OI
- Na treninzima je bacala oko 58 metara i znali smo da može bacati normu (57,50) za Europsko prvenstvo u Amsterdamu, što nam je bio prvi cilj, međutim, kada je na prvom natjecanju, Otvorenom prvenstvu Slovenije u Ptuju u petom pokušaju koplje letjelo 60 metara i 24 centimetra, što je bio novi hrvatski seniorski rekord, spoznao sam da je možda spremna i za normu za Rio. Sari su prvi cilj bile Olimpijske igre i u glavi se već dugo spremala za njih. Kada smo otišli u Split bacila je koplje 61 metar u aut, u lijevu stranu, Rekao sam joj neka baci još jedan takav hitac, ali ispravan. Bacila je 62,75. U Amsterdamu na Europskom prvenstu, početkom srpnja 2016., Sara, iako se nije osjećala najbolje zbog zdravstvenih problema, vidjela je da se može natjecati sa svima na svijetu i osvojila je broncu. Nakon toga malo smo podigli snagu, a uoči puta u Rio govorio sam da će na Olimpijskim igrama koplje baciti 66,13 metara - rekao je Hajnšek.
Sara u Brazilu nije bila kandidat za odličje, ali je zlato zavrijedila.
Očekivao dvije medalje
- Naša se ekipa spremala da ćemo uzeti dva odličja, jer u to vrijeme sam osim Sare trenirao i Martinu Ratej i znao sam da obje mogu do medalja. Zato smo i trenirali hod dopobjedničkog postolja kako bi bile spremne kada će ići na proglašenje i po medalju. Martina, na žalost, nije preživjela kvalifikacije, dok je Sara u trećem pokušaju srušila nacionalni rekord i plasirala se među osam najboljih. Nakon toga rekao sam joj neka baci jedan dobar hitac u finalu i to će biti kraj priče. Kada je počelo finale Sara je bacila 61 metar, a hitac je bio loš, i već tada sam bio siguran da će uzeti medalju. Naravno nisam vjerovao da će biti zlato, ali bio sam siguran da će osvojiti medalju - rekao je Hajnšek.
Svi sportaši sanjanju, a većina ih nikada ne dosanja san o nastupu na OI, dok je Kolak na svojim prvim OI osvojila najsjajnije odličje.
- Još trebamo doći do svjetskog i europskog zlata, pobijediti na Dijamantnoj ligi i postaviti novi svjetski rekord - ističe Hajnšek.
- Sara može baciti svjetski rekord i biti pobjednica Dijamantne lige i Svjetskog prvenstva. Potrebne su nam još dvije godine da dođemo na nivo da ona konstantno baca 65 - 66 metara, jer fizički još nije tako dobro spremna, ali je najbolja na svijetu u tehnici. Međutim, i u tom dijelu možemo napraviti određene korekcije, koje će nam omogućiti da se pomaknemo na viši nivo, ali u brzini i u snazi imamo puno rezerve. Mislim da nitko nije osvojio tri olimpijska zlata u bacanju koplja, možda će nam to biti cilj - zaključio je Hajnšek.
Iz hobija do zlatne olimpijske medalje
Andrej Hajnšek, rodom iz Celja, po profesiji je prodavač i kupac električne energije na burzi za tvrtku ECE, dok su mu atletika i trenerski posao zapravo hobi.
- Hobi mi omogućuje da napravim zlatnu olimpijsku medalju - našalio se Hajnšek. U mladosti je bio atletičar, bacao je sve sprave, a najbliže mu je bilo koplje. Prestao je zbog ozljede ramena sa 16 godina. S trenerskim je poslom počeo igrom slučaja i to kada je njegov trener, za vrijeme treniga imao srčani udar, a grupa koja je vježbala imala je napisane treninge i Hajnšek je preuzeo tu grupu. - Uskočio sam 1992. godine na mjesto trenera i tada smo s Renatom Strašnik postigli veoma dobre rezultate, a ja sam se oduševio ovim poslom i nastavio se njime baviti - prisjeća se Hajnšek koji je po zanimanju električar. - Na Fakultetu sam odradio potrebne ispite za atletsku licencu, a imao sam rezultate i s košarkakom selekcijom Slovenije U-17, gdje sam bio kondicijski trener, kao i dvojici skijaša - rekao je Hajnšek.
