"Željezo postaje čvršće što se više udara po njemu"

| 15.2.2021. u 21:59h | Objavljeno u Promišljanje

Iz naslovne misli jezgrovito progovara iskustvo našega blaženika Alojzija Stepinca čiji smo blagdan ovih dana proslavili. Vrijedno je u tom duhu i s njegovim zaključkom: „Ja sam se uzdao u Gospodina i nisam klonuo, nego se više učvrstio u vjeri i u pouzdanju u Boga svemogućega“, zakoračiti u vrijeme korizme kada slijedimo Isusa u pustinju gdje i on proživljava kušnje.

Zašto se uputiti u osamu kad je pandemija već dobrano opustjela naše živote i suživote? Zašto nas Bog zove u pustinju dok nam na vrata savjesti bolno kucaju naša međusobna pustošenja vrtova koje smo sabljama nezahvalnosti pretvarali u goleti razočaranja? Čemu još kušnji kad smo uvelike već načeti raznim nemirima?

Za hrabro nošenje s nedaćama čovjeku treba duhovna kondicija koja se gradi u samodisciplini kroz odricanje. Neophodna mu je jasnoća molitve da bi čeličio svoju razboritost i jakost. Upravo je korizma prilika za kaljenje tih stožernih kreposti bez kojih se ono humano u čovjeku lako izjalovi. Duhovna i tjelesna krepost čini nas doraslima i izdržljivima u suočavanju i s lijepim i s manje lijepim budućim izazovima.

Sportski znalci kažu da se s uobičajenim vježbanjem i trčkaranjem ništa ne postiže. Tjelesna se kondicija ne može pospješiti bez izlaženja iz udobnih okvira, nego kada pomislimo da dalje ne ide, da ne možemo i hoćemo odustati - ako tada pretrčimo još par metara više, unatoč boli, ako učinimo jedan korak više, jedino se tako raste. Naporno je i mukotrpno, no ne postoji pravi sjaj, ni u sportu ni u životu, bez druge strane medalje. One tamnije, bez graviranih motiva, koja prianja na grudi, uz srce, i zaštićena je od pogleda, a simbolizira mnoge žrtve na putu do pobjede.

To je slika pustinje i kušnje. Na cilju, ako ustrajemo, raširenih ruku dočekat će nas Bog. Nije on trener, promatrač, navijač ni obožavatelj, nego Otac. Koji ne želi da patimo, da se slomimo, niti da se natječemo, ali želi da naučimo prolaziti ovim svijetom ponizno kako ne bismo izgubili put do svoga zemaljskog i nebeskog doma. Uzdajmo se u njega jer on neće propustiti nakon kušnje kušnuti svoga časnog borca, svoju voljenu kći ili sina. Radost te spoznaje dovoljna je da nas prenese preko teškoća koje nam priječe i odgađaju taj žuđeni susret, ali ga ujedno i zaslađuju.

Učinimo taj presudni korak prema njemu, uvijek iznova još samo jedan – za koji, priznajmo si, možemo pronaći snage. Neka nas korizma učvrsti da budemo beskompromisni i neustrašivi kada se prijeti načelima. Pa makar bila i željezna i mnogim udarcima kovana, tada će i naša medalja, poput Stepinčeve, biti osmijeh na licu Isusa Krista, a druga strana medalje njegov križ po kojem ćemo uspjeti.

Označeno u
Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci
  • Vjera se množi činom
    Ozračje proslave 25. obljetnice osnutka Varaždinske biskupije vodi nas na trag nedjeljnog evanđelja i molitve apostola: "Umnoži nam vjeru!" Je li njihova molba posljedica slabljenja osobne vjere ili su, naprotiv,…
  • Imidž vjernika
    U danima kada težaci radosno na svojim rukama uzdižu plodove svoga rada, čitamo Isusovu pouku koja jača nadu da se isplati. Ima smisla mukotrpno raditi i oči k nebu uzdizati…
  • Imaš kunu?
    Što u jednome danu znači jedna sekunda? Sitnica. Što u trgovini vrijedi jedna kuna? U moru jedna slana kapljica ili mrvica kruha ostala na stolu? Sve su to sitnice. No…
  • Evanđeoski rebus
    Jeste li se kada, dragi čitatelji, okušali u rješavanju rebusa koji skrivaju poticajne misli? Kako je jedan od mojih župljana istaknuo, poanta je u tome što se poruka koju se…
  • Najbolja propovijed
    Često možemo čuti kako je teško dobiti dobre majstore. Na tom tragu naišao sam i na zanimljiv poziv: "Traži se jedan električar da priključi spoj među ljudima. Jedan optičar da…