"Selfie" vjera

| 26.7.2021. u 21:29h | Objavljeno u Promišljanje

Moderni svijet forsira čovjeka da se nametne u društvu uspjehom i ljepotom, uz što se vezuje slava, bogatstvo, ugled i utjecaj, moć i superiornost – sve privlačne stvari. No jesu li to stvarnosti za kojima u dubini svoga bića čovjek čezne? Može li atraktivnost, popularnost, imućnost i prestiž utažiti čovjekovu glad za kruhom života, za Bogom, za blaženošću i srećom?

Sreća je uvijek bila u fokusu ljudskih traganja, a danas su tomu dokaz nasmiješena lica na sveprisutnim profilima, tzv. "selfie" fotografije – trend autoportreta koji su postali simbol društvenih kretanja, ali i ljudske taštine. Na njima nema bora ni ikakvih nedostataka, što priziva u misli anegdotu koju je ispričala djevojka u čijem se društvu raspravljalo tko je najljepša žena u povijesti čovječanstva. Nakon nanizanih zvučnih imena, ona je kazala da je najljepša žena na svijetu Majka Tereza. Uslijedio je podrugljiv smijeh, ali i zamišljenost prisutnih. Bore sv. Majke Tereze kao da svjedoče ljepotu misli koju je živjela: "Nije me Bog pozvao da budem uspješna, nego da budem vjerna".

Kada odmaknemo oči s fotošopiranih, namještenih i porculanskih osmijeha te promatramo stvarna ljudska lica, iščitavamo iz njihovih bora tragove života. Bore pripovijedaju o ljudskim naporima na tragu Kristovog obrazloženja da valja nadići koristoljubivosti i kratkoročnosti života te prepoznati Božji dar – neizrecivo veći od utažene tjelesne gladi – a to je sam Isus Krist i njegov poziv vjernosti.

U tom kontekstu, na pitanje mnoštva što im je činiti da bi radili djela Božja, nije neočekivano Kristovo tumačenje: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao". Nije svrha našega djelovanja uspjeh, nego vjernost Bogu, bez koga ne možemo učiniti ništa. No u kulturi samoslikanja, u kojoj se lako lažnim efektima uljepša ili prikrije stvarnost, u kojoj se bezbolno mogu odrezati osobe koje su višak ili dodati one koje nedostaju, nije čovjek vjeran ni samome sebi, a kamoli Bogu i bližnjemu. Takva selfie vjera, u kojoj samoljublje nadvisuje bogoljublje i čovjekoljublje, vodi nas pred sliku nalik onom tužnom prizoru s početka evanđeoskog ulomka kada mnoštvo vidi da nema Isusa ni njegovih učenika.

Neka i nas ti prizori potaknu da pođemo u svoj Kafarnaum, u predjele svoje nutrine, ne bismo li napravili reda na slici vlastitog života. Počnimo od jednog iskrenog selfija svoje duše, što nije ništa drugo nego dobar ispit savjesti. Ne stidimo se svojih bora jer one su odraz zdrave duše, hranjene mrvicama Božjih djela kojima smo prilazili u strpljivoj i poniznoj vjernosti. I neka na toj slici ne bude samo "ja" jer naš uspjeh, naša ljepota i sreća autentična je jedino ako je potkrijepljena zamjenicom "mi".

Označeno u
Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci
  • Prazna flaša
    Domaći pjesnik Božo Hlastec kaže: "Ima na tem sveto za se ljude mesta. Ima! Mogla bi saka cesta biti sončani pot. Saka steza cvetni špaler". Gdje se pod ovim nebom…
  • "Što govoriš, to postojiš"
    Uživljavajući se u nedjeljni evanđeoski ulomak, postajemo sudionici intimne šetnje u kojoj Isus svojim najbližima povjerava teret što mu leži na srcu, ali oni su bili previše obuzeti vlastitim brigama,…
  • Putopis života
    U skladu s početkom školske godine, Isus poput mudrog učitelja postavlja motivacijsko pitanje. Ne zato što ne bi znao odgovore ili jer provjerava učeničko znanje, nego želi zapodjenuti razgovor i…
  • Herc as
    Dok još odzvanjaju prošlonedjeljne riječi kako "iz srca čovječjega, izlaze zle namisli", novi nam tjedan donosi sliku zatvorenosti srca kroz prizor u kojem Gospodin ozdravlja gluhog mucavca svojim dodirom, uzdahom…
  • "Na usnama med, a u srcu jed"
    U mudroj priči pripovijeda se kako je u jednu mladu šumu dolutala sjekira. Sve drveće uplašilo se da će biti posječeno. Tada im se obratilo jedno staro drvo kazavši: "Ne…