Pošten radnik u Gospodnjem vinogradu? (Mt 21, 33-43)

| 5.10.2017. u 09:47h | Objavljeno u Promišljanje

Postavlja nam se pitanje zašto ljudi odbacuju Boga, zbog čega Bog ljudima smeta? Ako malo bolje razmislimo i prisjetimo se što ljudi danas sve pokušavaju i kadri su učiniti da zasjednu na Božje mjesto, dobit ćemo odgovore.

U čovjeku neprestano tinja želja da umjesto da budemo službenici u Božjem svijetu (vinogradu) postanemo gospodari. Činjenica je da je u tim nastojanjima izgubljeno puno prilika za dobra djela i čine bratske ljubavi.

Svi smo kao vjernici od Isusa pozvani da činimo dobro, da ljubimo i ako ne donosimo dobre plodove bit će nam oduzeto poslanje i predano drugome. Prorok Izaija opisuje kako se vlasnik vinograda svim silama zauzimao za svoj vinograd.

Činio je sve da bi vinograd pripremio za dobar urod, ali će biti razočaran. Od Boga izabrani narod pokolebao se u vjeri i napustio Božje zapovijedi. Evanđelje ove nedjelje pokazuje nam u prispodobi o vinogradu i njegovim radnicima kako su upravo zakazali oni koji su primili posebne zadaće i odgovornost za svakodnevni rad u vinogradu. S prijetećim završnim riječima Bog ne želi propast i uništenje, nego poziva na obraćenje i novi početak.

Ne možemo i ne smijemo se ponašati kao da se nas ne tiče današnje evanđelje, opravdavajući se kako je Isus mislio na nekoga drugoga. Činjenica je da je moguće proigrati Bogom danu priliku spasenja. O nama ovisi hoće li nam evanđelje biti ono što i znači – radosna vijest – ili će nam biti prijetnja.

Ono je uvijek radosna vijest za ljude dobre volje ako su spremni na trajno obraćenje. Pavao nas stoga hrabri jer Bog nam vraća i daje svoj mir, usmjeruje nas prema budućnosti i potiče na „njegovanje“ plodova Božjih – istinoljubivost, pravednost, ljubaznost i čistoću.

Isus i nas opominje da je svaki čovjek trs Božji i Božji vinograd, svaki narod i svako vrijeme pozvani su na suradnju. Isus unosi samoga sebe u prispodobu. Oni prije njega poslani od Boga su proroci koje se često nije slušalo. Isus je više od proroka, on je Sin.

I za nas vrijede Isusove riječi pa se trebamo pitati jesmo li uvijek bili vjerni poruci spasenja i milostima koje nam je Bog darovao. Moramo tražiti načine kako bismo bili dobre loze na trsu – Kristu. Temeljno je ako smo povezani s njim u molitvi. Nikakva žrtva ni molitva nisu izgubljeni, ako sve naše molbe, brige i nevolje povjerimo Gospodinu.

Ovih dana mjeseca listopada želimo na poseban način zazivati Majku Božju, Kraljicu krunice. U toj molitvi povjerenja i predânja prepustimo se po Mariji Isusu. Ona neka nas vodi svome Sinu i izmoli nam snagu i mudrost da po njemu zadobijemo nebesko kraljevstvo. Vladimir Cesar