Ovo je sin moj, ljubljeni – slušajte ga!

| 1.8.2017. u 11:35h | Objavljeno u Promišljanje

Izvještaju evanđelista Mateja o Isusovom preobraženju prethodi Petrova ispovijest vjere u Krista-Mesiju. Uklopljen je u navještaj Isusove muke i smrti, ali današnji blagdan Isusovo preobraženje pred trojicom učenika više naglašava predokus Kristova slavnog uskrsnuća.

Također, Kristovo preobraženje nam je temelj za čvrstu vjeru u vječni život i ljepotu nebeske slave kojoj se nadamo jednom biti dionici.

Ono se dogodilo u osami, na  600 metara visokoj gori Tabor iznad Genezaretskog jezera. Iz povijesti spasenja znamo da brda u svetopisamskom kontekstu uvijek imaju posebno značenje, predstavljaju mjesta posebne dubine, sabranosti i povezanosti s Bogom.

Stoga je Kristovo preobraženje još dodatno imalo iznimno značenje iskustva Božje blizine, koju su apostolI Petar, Ivan i Jakov izravno doživjeli.

Ukazanje Mojsija i Ilije, kao nositelja zakonodavne i proročke vjerodostojnosti Staroga zavjeta predstavlja potvrdu postupnosti Božje objave koja svoju puninu zadobiva u Isusu Kristu.

Pečat tome je sam Bog, koji progovara i objavljuje Isusa kao svoga ljubljenoga Sina – dugoiščekivanog Mesiju. Njega smo pozvani slušati, svakodnevno preobražavati svoj život i usklađivati s njegovim, kako bismo jednoga dana ušli u nebesku slavu.

Ovom ponovljenom objavom Sina kao Spasitelja, što je već učinio prilikom krštenja na Jordanu, pred izabranim apostolima, Otac nebeski želi među učenicima otkloniti sablazan Isusove muke i smrti na križu.

Susretom Isusa s Ilijom i Mojsijem Otac nama i učenicima želi potvrditi da je Krist došao dopuniti Zakon i Proroke, a ne ukinuti. Petar je na kratko doživio Božju veličinu i ljepotu te poželio ostati u njegovoj prisutnosti.

No, trebalo je napustiti tu sigurnost, sići s gore preobraženja i krenuti putem križa do uskrsnuća. Nameće nam se pitanje jesmo li mi ljubljena bića Očeva, sinovi i kćeri? Idemo li mu u susret, živimo li tako da mu se svidimo?

Prihvatimo Božji poziv na sakramentalni život tijekom čitave godine!

Susrećimo se s Uskrslim u dostojnoj svetoj pričesti na svakoj svetoj misi, a ne samo o Uskrsu! Zahvalimo Ocu nebeskom što nam se u svakoj euharistiji po riječima svećenika ponavlja čudo Isusovog preobraženja pod prilikama kruha i vina.

Zašto ne prihvatiti Božji poziv da se s pravom nazivamo i osjećamo miljenicima Božjim?