Od biča do štapa

Napisao/la: -

Evanđelje koje nam Crkva sugerira u samom srcu korizme posvećeno je hramu gdje promatramo Krista koji ne želi zadržati uobičajenu mirnoću i blagost jer smeta mu, vrijeđa ga i žalosti to što se od svetoga mjesta, Božjega prebivališta, čini „kuća trgovačka“. Njegova žustrina reakcija je na nedoličnost s kojom čovjek pristupa svetinjama, poglavito svetosti ljudskoga tijela jer nije govorio samo o zgradi, već „o hramu svoga tijela.“

Tokovi koji se manifestiraju u suvremenoj (ne)kulturi usporedivi su s trgovcima koji se bogate na račun svetinja. Ogoljenost intime i komercijalizacija tijela bliska je obescjenjivanju i profaniranju koje je Isus odlučno osudio i bičem istjerao. Za razliku od njegova stava, često današnje društvo, pa i vjernička zajednica, pere ruke kada se svakome daje sloboda da se ponaša kako ga je volja, a svaki se čin opravdava uzrečicom: „O ukusima se ne raspravlja.“

To je linija manjeg otpora, što kršćaninu ne priliči jer o ukusima se itekako treba raspravljati i, napose, čuvati granice dobrog ukusa u javnom i medijskom prostoru, u umjetnosti, odgojno-obrazovnim ustanovama, u Crkvi, obitelji... gdje god stojimo kao „hram Duha Svetoga.“ Velika je to čast, ali i dužnost da se izborimo za odlučnost i hrabrost reći: Dosta. Tu je granica normalnosti. Ne može se sve tolerirati. Ne može se sve opravdavati i tetošiti. Bog nam daje za pravo, a Crkva pruža oslonac da se u svjedočanstvu ljudskosti ne damo poljuljati - riječima kardinala Franje Kuharića: „Ima istina od kojih se ne može odstupati. Ima granica na kojima se mora zaustaviti i položaja s kojih se ne smije uzmicati.“

Sve ima svoju granicu, a ona najosnovnija na našim zemljovidima zove se dostojanstvo. Danas je upravo dostojanstvo tijela pred velikim izazovima jer izloženo je podmuklom nasilju i izrabljivanju. No kršćanin nije čovjek koji se može kupiti. Kršćanin nije čovjek bez stava s kojim se može pošikavati, nego čovjek koji svojim stavom uz Boga, bez obzira na granicu na kojoj stoji, ili čeka, ili trpi, „spaja nebo i zemlju.“

Nedavno je objavljena fotografija jedne bake koja čekajući na autobusnoj stanici svojim štapom u snijegu crta srce. Ne vidi joj se lice, dubina njenih bora, radost ili tuga života. Samo blago pognut lik koji se ne obazire na poglede i komentare okoline, nego se oslanja na svoj štap koji je, kao i Kristov bič, prodrmao javnost pokazavši da se ni pod kojim uvjetima i pritiscima od principa ne uzmiče.

Autor fotografije zaključio je: „Spojila je nebo i zemlju.“ Ali i pokazala kako se zauzima stav. Kako se čvrsto drži načela u slici tog štapa koji je simbol Crkve i kako se, čuvajući dostojanstvene granice, na svakom tragu za sobom ostavlja srce.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.