Kršćanski prkos

Napisao/la: -

"Uskrsli Krist čini život ljudi neprestanim blagdanom!" kaže sv. Atanazije, dok se mnogi kršćani mire s predbacivanjima da su anemični i neinteresantni, tugaljivi, staromodni i sl. Je li to naša realnost? Ako jest, moramo zasukati rukave jer Krist nam nije tako pokazao. Ako kritičari nisu u pravu, isto nam je činiti jer imamo mnogošto za reći i pokazati tom svijetu koji se poistovjećuje s karakterom koji je, također pomalo nepošteno, nametnut apostolu Tomi.

Toma je prozvan skeptikom, nevjernim, a od njega itekako možemo učiti o vjernosti. On se nije zaletavao u fantaziranja, nego je bio realan, istinski svjedok koji ne traži samo Isusovu sjajnu stranu, nego želi sve, pa makar to bile i otvorene rane. Od Boga traži da bude Bog. On koji je uskrsnuo, može sve, stoga Toma od njega ne očekuje malo. Nije se zadovoljio s lakim rješenjima i jeftinim odgovorima, tražio je više, bio je spreman ići dalje, zato mu Krist omogućava da priđe od svih najbliže, u njegovu najdublju intimu. Ta pozitivna tvrdoglavost, taj zdrav vjernički prkos i nama je putokaz izlaska iz duhovne prosječnosti i korektnosti.

Ne znamo zašto Toma nije bio prisutan gdje je trebao biti, u zajedništvu sa svojom braćom, kad je Isus prvi put došao. Bilo opravdano ili ne, tu prepoznajemo svoja bježanja od Boga i bližnjega, ali i srž Božjega prkosa. Usprkos svemu, on od čovjeka ne odustaje. Dolazi ponovo "u sredinu" ljudskih nemira i strahova jer mu je stalo do svakog čovjeka.

Zato je i kršćaninu stalo, a za takav stav traži se Tomina smionost, i u molitvi i u služenju. No imamo li hrabrosti biti takvi ljudi, onda će i Bog od nas očekivati više od samo "pogledaj mi ruke", tražit će da "prinesemo ruku" u njegov bok i zauzmemo se za istinu i milosrđe koje smo tu dotaknuli. Jer njemu ne treba naše divljenje i prenemaganje, nego nasljedovanje.

Kršćanin je čovjek koji razumije da put za Kristom vodi preko rana, zato pred njima ne drhti, već uvijek iznova izlaže svoju ljubav, baš u inat svim uvredama i nepravdama. Uskrsna radost i mir njegovo je objašnjenje, njegova jasnoća življenja što dokida strahove i sumnje koje izviru iz šutnje i neistine. To znači nasljedovati Isusa - zainatiti se i živjeti nepopustljivo, beskompromisno i srčano.

Uvijek je bilo i bit će da se oni koji iza leđa pričaju s razlogom tamo i nalaze. Zato, dragi i ponosni kršćani, odvažimo se biti karakterni, a ne zadivljeni vjernici kojima su usta puna, a ruke prazne Boga. Budimo ljudi koji žive iz uskrsnuća Kristova, a ne iz pričanja, nadmetanja i podmetanja ljudi. A to znači da ćemo, baš u inat njegovoj nemilosrdnosti, svijetu predočiti prelijepu, itekako modernu i zanimljivu, stvarnost kršćanina – milosrđe Božje.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.