Kako ispravno moliti? (Lk 18, 9 - 14)

Napisao/la: -

U evanđelju nedjelje koja je pred nama Isus se osobito obraća „nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu“ (Lk 18, 9). U ovom ćemo kratkom promišljanju pokušati vidjeti koliko se Isus obraća upravo nama koji čitamo ove retke.

Ovu uvodnu rečenicu Isus je proširio dobro poznatom prispodobom o molitvi farizeja i carinika, a njezina nam poruka govori o ispravnom molitvenom stavu. Farizej i carinik ulaze u hram, a iz onoga što nam prispodoba opisuje jasno je da u hram dolaze iz vrlo različitih motiva i pobuda.

Farizej, vjerni vršitelj svih zakonskih propisa i pravednik, dolazi pohvaliti se pred Bogom koliko je bolji, pravedniji od drugih. U svom molitvenom stavu i riječima svoje molitve on izriče svoju sliku i svoj odnos s Bogom. U tom odnosu on od Boga očekuje pohvalu i divljenje za sve što on radi, misli, planira, on zapravo Boga ne treba. U svojim planovima i postupcima on ne surađuje s Božjim naumom za njegov život već je život osmislio prema izvanjskoj, zakonskoj pravednosti vjerujući da će ga ta njegova pravednost opravdati. On zapravo Boga ne treba. A ne treba ni bližnjega kojeg u svojoj samodostatnosti osuđuje i odbacuje, jer nije kao on.

S druge strane promatramo carinika, koji po samom svom zvanju biva obilježen kao grješnik, javni kršitelj svih zakonskih propisa. Svjestan svoje grješnosti, ulaskom u Hram on zauzima bitno drugačiji stav od farizeja. On spoznaje i prepoznaje kakav je Bog u sebi: da je Bog Ljubav i Milosrđe. Spoznaje koliko je potreban te Božje ljubavi i milosrđa za vlastito opravdanje.
Nakon molitve, carinik odlazi kući opravdan, a ne farizej.

Važno je uočiti kako se to ne događa zato jer je grješnost nešto poželjno, a pravednost nešto što opterećuje odnos s Bogom. Upravo suprotno. Pravednost je poželjna i ostaje trajni poziv za vjernike, dok grijeh ostaje nešto loše što treba mijenjati, ali Isus zapravo govori o ispravnom molitvenom stavu pred Bogom.

Dok preispitujemo svoj molitveni stav i odnos prema Bogu važno je biti svjestan svoje malenosti i prolaznosti. Zaokupljeni mnogim svakodnevnim aktivnostima i životnim planovima mogli bismo lako pomisliti kako njihovo ostvarenje ovisi samo o nama i našoj zauzetosti. Kako će bez naše aktivnosti i zauzetosti u nekim poslovima izostati dobar rezultat. Kako bez nas neće biti ostvareno ovo ili ono. A dovoljno je postati svjestan kako smo prolazni i kako u jednom trenutku svi naši planovi i nastojanja mogu završiti te da je sve što radimo itekako ovisno o Božjoj milosti. Naš je život u Božjim rukama i ništa nećemo ostvariti bez Njegove podrške.

Nedjeljno bi nas evanđelje moglo potaknuti da promislimo jesmo li na ovome svijetu samo prolaznici ili hodočasnici.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.