Dužnost opraštanja

Napisao/la: -

Nakon prošlotjedne pouke o bratskoj opomeni, evanđeoski odlomak 24. nedjelje kroz godinu govori nam o dužnosti opraštanja. Čini se kako je opraštanje vječna tema. Mudri Sirah već u Starom zavjetu poučava o oproštenju: „Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti. Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? (Sir 27, 33 – 28)

I Isusovi se učenici pitaju o oproštenju, Petar je svjestan da mora oprostiti, ali se pita koliko puta. Isusov odgovor je jasan: uvijek, sedamdeset puta sedam. Nakon toga Isus apostolima u prispodobi, slikovito pojašnjava kako je oproštenje nužan preduvjet da bi nama moglo biti oprošteno.

Po svojoj naravi čovjek je sklon tražiti pravdu i zadovoljštinu, dok je oproštenje ono božansko u čovjeku čemu se vjernik mora suobličiti. Baš po uzoru na Krista koji umirući na križu oprašta i opravdava: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ (Lk 23, 34). Razumom shvaćamo da je oproštenje najizvrsniji put rješavanja sukoba jer za razliku od mržnje i osvete, oproštenjem možemo uništiti spone zla i nasilja.

No, iako je govor o opraštanju toliko razumljiv i razumom spoznatljiv, oproštenje kao vrednota kojoj težimo zahtjeva puno snage i volje u čovjeku. Ponekad je potrebno zanemariti sve bolne emocije i osjećaje koje povrijeđenost stavlja u prvi plan i snagom volje, svakodnevno i više puta na dan ponavljati i obnavljati želju da oprostimo. Snagu za to trebamo tražiti u Isusu Kristu. On, koji nikoga nije povrijedio iako je od mnogih bio povrijeđen, umro je opraštajući, kako bismo i mi osnaženi njegovom milošću mogli živjeti opraštajući. Dužni smo opraštati drugima, kao što je i nama oprošteno, pouka je to nedjeljnog evanđelja, ali i molitve Očenaša: „Otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.“ Vjernici primajući Božji oprost postaju svjesni da opraštajući svima koji su nas na bilo koji način povrijedili, svjedoče svoju pripadnost Gospodinu.

Važno je istaknuti kako Crkva u svom naučavanju o oprostu nikada ne zaboravlja vrednotu pravednosti. Oproštenje nije protiv provođenja zakona, utvrđivanja krivnje i određivanja kazne za povredu zakona, ali je ono temelj za uklanjanje uzroka svake nepravde i zla.

Teško da možemo jednom svojom odlukom o opraštanju promijeniti svijet i društvo, ali možemo promijeniti naš svijet i odnose u svojoj okolini. A puno malih svjetova, pomirenih i promijenjenih vrednotom oprosta mogu mijenjati svijet i društvo. Skloni smo u situacijama povrijeđenosti i nanesene nam nepravde i zla tražiti da onaj drugi preuzme krivnju, da se pokaje, da se ispriča. A život nam može proći u mržnji i netrpeljivosti dok čekamo.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

043 logo

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.