Rekvijem za krivnju

"Neću se pokolebati. Neću igrati vašu igru. Vidio sam ja više svijeta od vas. I doživio sam stvari o kojima vi ne možete ni sanjati. Vidio sam i onjušio sam bijedu od koje me i u ovom trenutku prolazi jeza. Vidio sam žene bez tetovaža koje se odriču svojih bundi od nerca samo kako bi prehranile svoje azijske tvorove. Vidio sam odrasle muškarce kako plaču pred svojim prijateljima jer im nisu mogli ponuditi uvozne tartufe. Vidio sam njemačke ovčare koji trguju drogom samo kako bi odagnali svoj strah od paukova. Vidio sam sve to i mnogo više. Ako me to nije pokolebalo, zašto mislite da biste me mogli vi svojim maltretiranjem?"

"Suče, recite svjedoku da odgovori na pitanje s da ili ne!" reče zamjenik državnog odvjetnika Himber.

"G. Makro, recite to za zapisnik. Nemojte nam tratiti vrijeme," reče sudac.

"U redu," reče Makro. "Da, ja sam Marko Makro."

"I koji je vaš odnos s gđicom Rikom?" nastavi Himber.

"Ne poznajem nikakvu Riku."

"Zar vam Marijana Rika nije zaručnica?"

"Imam ih toliko, tko bi ih sve pozapamtio."

Žena iza optuženičke klupe naglo ustane. "Gade jedan! A dala sam ti najbolje godine života!"

"Ti kažeš dala, ali računi u mojoj ladici kažu prodala."

"Ma ti..."

"Mir u sudnici!" vikne sudac. "Ili ću vas sve izbaciti."

"I mene?" upita Makro.

"Ne, vas ne!" odbrusi mu sudac.

"Znači, ipak poznajete gđicu Riku?" upita Himber.

"Koja vi pitanja postavljate! Što ja znam što vama znači poznavati. Meni ne znači ništa. Poznavanje je malograđanski anakronizam. Puka ispraznost kojom ljudi bez života krase svoje živote. Zato nije laž ako kažem da ne poznajem ni nju ni bilo koga drugoga."

"A Veroniku Abram?"

"Da, nju poznajem."

"I jeste li uz njenu pomoć 20. veljače ove godine prebacili 15 milijuna kuna s računa zaklade kojom ste upravljali na svoj račun?"

"Prigovor!" vikne Makrojev branitelj Rebec. "G. Himber pokušava inkriminirati moga klijenta! To je nedopustivo!"

"Samo polako," reče sudac. "G. Himber, ovo vam nije Divlji zapad. Pokušajte se kontrolirati."

"Ispričavam se, suče. Dakle, g. Makro, je li 15 milijuna kuna koje smo pronašli na vašem računu preneseno s računa zaklade?"

"Prigovor! Suče, ponovno to radi."

"Sjednite, g. Rebec. Dakle, g. Himber, ovom se čovjeku sudi zbog teške pronevjere. Kako si vi točno zamišljate da bi g. Rebec mogao osloboditi svoga klijenta ako vi odmah od početka suđenja iznosite dokaze protiv njega?"

"Oprostite, suče, ali nisam iznosio dokaze, već sam ih provjeravao kod optuženika. Ne mogu biti sto posto siguran da je zaista ukrao novac koji stoji na njegovu računu, a ne bi smio, sve dok mi on to ne potvrdi. Želite li, g. Makro, zanijekati postojanje toga novca?"

"Želim," odgovori Makro.

"Želite li možda još nešto?"

"Čaša vode bi mi dobro došla."

"Sudski službeniče," reče sudac, "donesite optuženiku vode."

"Ali neka bude iz boce," reče Makro. "Perrier, ako može. Neću domaće."

"Čuli ste," reče sudac. "Donesite optuženiku nešto uvozno. Čovjek ima ustavna prava."

"Vratimo se ukradenom novcu," reče Himber. "G. Makro, je li moguće da je gđica Abram prenijela novac na vaš račun bez vašega znanja?"

"Naravno."

"Čak i ako nije imala pristup računu?"

"Dao sam joj pristup kad god bi to željela."

"I je li to ikada željela?"

"Ne."

"Dakle, mogla vas je iskoristiti za krađu novca?"

"Svakako."

"I je li?"

"Ne sjećam se da je. Ali pošto sam ja nedužan, ona je puno izgledniji kandidat. Zašto niste nju optužili?"

"Dakle, vi ste nedužni?"

"Zar to nisam sad rekao?!"

"I pada li vam na um netko tko bi mogao osporiti vašu nedužnost?"

"Ne bih rekao."

"Nemam više pitanja za ovoga svjedoka."

"G. Rebec?" reče sudac.

Rebec ustane. "G. Makro, neću vas puno gnjaviti nakon ovog klevetanja. Recite mi samo jeste li ikada išli skijati u Alpe?"

"Jesam. Mnogo puta."

"I jeste li ikada posjedovali auto koji košta manje od 500 000 eura?"

"Nikad."

"Prigovor!" reče Himber. "Odvjetnik pokušava optuženika prikazati kao privilegiranog člana društva!"

"Samo želim istaknuti da je moj klijent iznimno imućan i da mu krađe nisu potrebne."

"Je, imućan!" uporan je Himber. "Na svadbi svoje sestre poslužio je vino iz tetrapaka."

"Kvaliteta vina bila je prilagođena kvaliteti mladoženje," reče Makro.

"Tvoja sestra i ja smo u sretnome braku. Samo si zavidan," reče Himber.

"Da, kao što sam zavidan ljudima bez ruku i nogu."

"Dobro, dosta!" reče sudac. "G. Rebec, imate li još pitanja?"

"Samo jedno. G. Makro, jeste li vi krivi?"

"Ne!"

"Nemam više pitanja i tražim odbacivanje optužnice."

"U redu," reče sudac, "dovoljno smo čuli za danas. Želim ovo brzo dovršiti pa zato zakazujem sljedeće ročište za dva mjeseca."

"Suče," reče Rebec, "moj klijent tada ide na skijanje. Neće valjda čovjek sve otkazati samo zbog suđenja?!"

"Istina," reče sudac. "Pogotovo jer ja plaćam njegovo skijanje."

"Zar sam ja kriv što si mi zamrznuo račune?" reče mu Makro.

"Živimo u pravnoj državi, sine. Zakoni vrijede za sve jednako. To ti govorim otkad si prohodao. Dobro, neka bude onda tri mjeseca. G. Rebec?"

"Nemam primjedbe," reče Rebec.

"G. Himber?"

Himber se prene iz misli. "Ha? Oprostite, zagledao sam se u cipele g. Rebeca. U kojem ste ih dućanu kupili?"

"Dućanu?" reče Rebec sablažnjivo. "Posebno sam ih naručio. Ovo je vrhunska talijanska roba iz Rumunjske."

"U redu, zaokružimo na šest mjeseci," reče sudac. "Sad idemo jesti. Kod koga je domjenak?"

"Na mojoj jahti," reče Makro.

"Odlično. Sud se raspušta."

Aleksandar Kostjuk

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

043 logo

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.