"Zašto ste uopće dolazili u ured predsjednika, kojeg ste kadri pozvati da se makne?"

Napisao/la: vv -

Zastupnica u Hrvatskom saboru gospođa Rada Borić, dojučerašnja predsjednica Nove ljevice, za svoj neistinama i nepoštenjem bremeniti intervju logično je i primjereno odabrala „Jutarnji list“, napisao je predsjednik RH Zoran Milanović na svom FB profilu te detaljno obrazložio svoj stav ponukan pozivom saborske zastupnice da odstupi zbog svojih izjava proteklih dana, odnosno posjete tzv. klubu Dragana Kovačevića.

-„Jutarnji list“ su, da podsjetim, dnevne novine koje su prije nekoliko godina završile u kandžama jednog odvjetničkog ureda, koji je sasvim nezainteresiran za novinarstvo i ikakav javni interes, no itekako je zainteresiran za svoj politički i ekonomski utjecaj. Fino, bogami, navodi Milanović.

Gospođa Borić, kako nastavlja, ne govori istinu kada kaže da ga je „podržavala i za njega glasala“.

-Može biti, naravno, da je za mene glasala u tajnosti biračkog mjesta, ali na javnoj razini – ona je bila i jest članica pa i predvodnica kabale koja me je blatila i opstruirala gdje god je i kako god je stigla tijekom kampanje i prije kampanje, kao i tokom onih godina koje nisam proveo u javnoj djelatnosti. Gospođa Borić prištekala se tek u drugom krugu predsjedničkih izbora, poput još nekih poštenjačina, nakon moje, njoj nejasne, pobjede u prvom krugu. Došla je na onaj lijepi i energični skup u Boćarskom domu u Zagrebu i ugurala se u kadar, istina, u dogovoru s organizatorima skupa. „Political freeloading of sorts“, rekli bi u DC-iju. Još točnije – bandwagoning. Upisala se u partizane u svibnju 1945. godine. Ginulo se još i tada, u borbama za Rijeku i Istru, ali ona tamo nije uočena. Gospođa Borić, dakle, lažno se prikazuje. Izbore sam dobio usprkos njoj i drugima poput nje. Nisam tome kasnije htio pridavati nikakvu pažnju i kanio sam sve prepustiti zaboravu, ali pokazalo se, eto, da je sudbina željela drukčije, navodi Milanović.

Na izborima u srpnju 2020. gospođa Borić, kako podsjeća, osvojila je saborski mandat sa četiri tisuće dvjesto i tri preferencijalna glasa.

-Nimalo impresivno, naročito za nekoga tko već desetljećima javno svađa svakoga sa svakim i 'ladno dopušta da je predstavljaju kao „sedmu najutjecajniju feministicu na svijetu“ i „znanstvenicu“. No već sam kazao da ovdje nemamo posla s ljubiteljicom istine i činjenica.

Takva ličnost, sad dolazim do povoda ovome zapisu, traži od nedavno izabranog predsjednika Republike, to jest mene, da – odstupim. Ni manje ni više nego da odstupim! A zašto?

Tu gospođa Borić još jednom slika sve ljepote i preljeve svog revolucionarnog morala i poštenja. Ni jednom riječju ne spominje ispad jedne saborske zastupnice u kojem naziva „kriminalcima i prostitutkama“ ljude kojima je zajednički „genus proximus“ taj da su se koji put našli u istom prostoru, pritom često u društvu vremešnih akademika, umjetnica svjetskog glasa i pravih znanstvenika. Ni slova ni osvrta znanstvenice Borić na ovaj knjiški primjer rodne stereotipizacije, seksizma i klevetništva. Nikom ništa, ukazuje Milanović.

Nadalje podsjeća da je Borić došla u njegov ured prije otprilike dva mjeseca i razgovarali su o potrebi brzog donošenja Zakona o obnovi Zagreba.

-Zašto ste uopće dolazili u ured predsjednika, kojeg ste šezdesetak dana kasnije, kao da je zločinac zatečen u kršenju pravila uvjetnog otpusta, kadri u maniri revolucionarne pravde pozvati da se makne s predsjedničke dužnosti? Gdje ste to naučili, gospođo Borić? U Finskoj?

Lideri nedosanjanih skandinavskih socijaldemokracija (oba spola zastupljena), posebno danske i švedske, s kojima sam zbog svog položaja, ali valjda i zbog osobnosti, imao sreću i priliku godinama nadugo i naširoko raspredati pitanja „vjere“, uvijek su se užasavali arhetipskih i samodopadnih ljevičara koji sve osim sebe drže hereticima i „kontrarevolucijom“. Na njih su gledali kao na najozbiljniju zapreku ulasku u željeno „otvoreno društvo“. Ekstremna desnica bila je tada na marginama, navodi Milanović koji je napisao i „riječ-dvije i o gospodinu Tomislavu Tomaševiću, istina, bitno manje nekorektnom političarem“ od Borić kojeg naziva „Wannabe-gradonačelnikom“ koji ima također vremena prozivati ga i dijeliti mu lekcije zbog „neprimjerenog“ ponašanja, ali o „verbalnom divljaštvu jedne zastupnice u Saboru šuti k'o zaliven“.

-Petnaest godina živim pa i predvodim hrvatsku politiku. U tih petnaest godina nisam imao ozbiljnijih poteškoća u radu s manjinama svih boja i provenijencija, i u njihovu korist. To se ne može izbrisati niti se može osujetiti bilo kakvim i bilo čijim borbenim pokličima i ispraznim intervjuima po tabloidima, pogotovo ne vašim, gospođo Borić i gospodine Tomaševiću. „Briga me, frajeri, za vaše reklame, ovuda su prolazili i drugi prije vas.“ (B. J. Štulić: „Grad bez ljubavi“), zaključuje Milanović i pita „je li i ovo „neprimjereno“

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

043 logo

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.