SDP o zaostalim minama iz Domovinskog rata; Udovice poginulih pirotehničara i dalje bez odštete

Varaždinske vijesti | 17.2.2021. u 20:28h | Objavljeno u Aktualno

Zaostale mine i nakon 26 godina od završetka Domovinskog rata i dalje su zbog pogrešnih odluka Vlade veliki gospodarski, humanitarni, a postaju sve više društveni i socijalni problem, kažu u SDP-u Varaždinske županije.

Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

- Potresi koji su krajem prošle godine pogodili područje Sisačko Moslavačke županije ponovno su aktualizirali pitanje koje Vlada i dalje ignorira kao i činjenicu da udovice poginulih pirotehničara upravo zbog potpuno nerazumno, bez analiza i konzultacija sa stručnjacima donesene odluke Vlade krajem 2018. kojom je ukinut Hrvatski centar za razminiranje, ugašena njegova pravna osobnost i koji je pripojen MUP-u ne mogu do odštete koja im pripada.

Tvrtka AKD Mungos (kasnije osnovana Mungos razminiranje), je „otjerana“ u stečaj što je dovelo do otpuštanja radnika, a supruge poginulih pirotehničara nisu u mogućnosti, unatoč pravomoćnim presudama, dobiti odštetu koja im pripada.

Stečaj Mungosa je isključivo posljedica nebrige i bahatosti Vlade RH jer nije ispoštovala sporazum o preustroju Mungosa i nije uplatila 15 milijuna kuna predviđenih za dokapitalizaciju tvrtke. Država je uplatila svega 8 milijuna kuna i to kao pozajmicu na koju se zaračunava zatezna kamata.

Je li se moglo drugačije? Naravno da se moglo. HCR je do te kobne odluke bio iznimno uspješan u privlačenju europskog novca namijenjenog razminiranju te je kroz različite projekte i programe iz europskih fondova do 2018. godine povukao 144 milijuna eura. Činjenica je da je Hrvatska jedina zemlja članica Europske unije koja ima zaostale mine i minska polja što nitko, osim HCR-a nije odgovarajuće koristio.

Također, po uzoru npr. na Belgiju ili Švedsku koje nemaju toliko iskustva s razminiranjem, HCR se moglo i trebalo transformirati u centar izvrsnosti i samostalnu profitabilnu pravnu osobu koja bi prodavala stečeno znanje na svjetskom tržištu. Također je činjenica kako se upravo zahvaljujući HCR-u, iskustvu i znanju njegovih stručnjaka, u Hrvatskoj razvila i nova industrijska grana - proizvodnja strojeva za razminiranje i zaštitne opreme za pirotehničare na poslovima civilnog razminiranja što Vlada također nije poduprla i propustila priliku da Hrvatska bude svjetski lider na ovome području, na što su stručnjaci HCR-a također godinama apelirali.

Ne manje važno, dovedeno je u pitanje i ispunjavanje međunarodno preuzetih obveza – konkretno Otavske konvencije (Konvencije o zabrani upotrebe, skladištenja, proizvodnje i transportu protu pješačkih mina te njihovu uništavanju) - jedne od najvažnijih humanitarno-sigurnosnih konvencija koja zemlje potpisnice, a time i Hrvatsku, obvezuje na uništavanje zaliha protu pješačkih mina i čišćenje minskih polja u roku od 10 godina. Tom Konvencijom Hrvatska je bila obvezana očistiti zemlju od mina do kraja 2019. godine, no rok je produžen do 2026. godine i to zalaganjem, ugledom i zaslugom HCR-a, a ne Vlade RH. Vlada im je zahvalila na način da ih je ukinula. Ukidanjem HCR-a poslovi razminiranja izgubili su na dinamici čime je narušen i nacionalni jer razminiranje to uistinu je, a ograničena je i mogućnost povlačenja sredstava iz EU fondova za poslove razminiranja budući da MUP kao državna institucija ne može aplicirati.

Ali što je Vlada učinila?

I dalje su pod minama mnoga područja od vitalnog značaja za život ljudi, gospodarstvo, turizam… od istočne granice na Dunavu, pa sve do krajnjega juga na dubrovačkom području. Zbog nebrige, a očito i zbog neznanja i nezainteresiranosti je onemogućen rad brojnim djelatnostima, prije svega onima koji se obavljaju na otvorenom prostoru, poljoprivredi, šumarstvu, određenim infrastrukturnim radovima. Onemogućena je kvalitetna provedba mjera zaštite od poplava i požara, onemogućeno je korištenje područja pogodnih za razvoj lovstva, turizma… Onemogućen je razvoj, u većini slučajeva najsiromašnijih dijelova Hrvatske koji im doslovce život znači i koji je jedini način da se zaustavi iseljavanje, prvenstveno mladih i školovanih ljudi…

U konačnici, i od svega najžalosnije, ponižene su žene, čiji su muževi dali svoje živote kako bi tisuće drugih života bilo sačuvano… Može li ova Vlada gore od ovoga? - pitaju se u SDP-u Varaždinske županije.

 

Označeno u