- Moramo biti oprezni, ali nemojmo dozvoliti da nam virus vlada životom. Pratimo što se događa, poštujmo epidemiološka pravila, ali ne trebamo stalno provjeravati brojeve i živjeti u strahu. Kad nas obuzme zabrinutost ili strah dobro je postaviti si pitanje: „Pa što ako se to i dogodi?” Ako dobijemo virus potražit ćemo liječničku pomoć, vjerojatno nećemo baš odmah umrijeti. Kada su djeca previše zabrinuta ne treba negirati riječima „prestani misliti o tome“ već porazgovarati o brigama i dati perspektivu, reći im što sve možemo poduzeti, kako ćemo riješiti. Iako nam sada izgleda da ovoj situaciji nema kraja svakako će jednom sve to proći, a dotada čuvajmo svoje zdravlje, tjelesno i psihičko – poručila je Željka Čolović-Rodik, psihologinja s II. OŠ Varaždin.
U školi po pravilima, izvan baš i ne
Zbog pandemije koronavirusa od početka ove školske godine učenici i nastavnici u školama moraju se pridržavati epidemioloških mjera. Nošenja maski, svakodnevna mjerenja temperature, dezinfekcija i držanje razmaka za učenike i nastavnike je postalo „novo normalno”. Kako pandemija ne posustaje i gotovo svakodnevno dolazi do „ispadanja” pojedinih grupa i razreda iz odgojno-obrazovnog procesa, sa psihologinjom Čolović-Rodik razgovarali smo o tome kako učenici u školama „podnose” trenutnu epidemilošku situaciju, nedostatak društva zbog odlaska u samoizolaciju ili izolaciju i kakve će posljedice pandemija koronavirusa ostaviti na njihovo psihičko zdravlje.
Kako su djeca prihvatila pridržavanje epidemiloških mjera u školama?
S pridržavanjem epidemioloških mjera djeca uglavnom nemaju problema, ako ih nemaju odrasli. Kao i u svemu ostalom, odrasli su model koji djeca kopiraju, pa kad vide učitelje i roditelje da nose maske, nose ih i oni. Malo je veći problem održavanje distance, naročito manjoj djeci kojoj je prirodno i potrebno mnogo dodira, zagrljaja, maženja. Malena djeca rado bi ponekad zagrlila svoju učiteljicu, malo se stisnula uz nju, a nije ni učiteljicama lako stalno ih odbijati i podsjećati da sada toga nema. Zapravo, možemo reći da su ove mjere prihvatili kao i ostala školska pravila te ih se pridržavaju dok su odrasli u blizini i upozoravaju na njih. Međutim, ono što možemo vidjeti je da, bez obzira koliko uspijevamo održavati mjere u školi, one kao da prestaju važiti izlaskom iz nje. Nakon nastave djeca se zadržavaju u dvorištu, druže s prijateljima iz drugih razreda, zajedno odlaze kući u većim skupinama.
Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
