Nedavno su u Antaliji, u Turskoj, održane Olimpijske igre za osobe s Downovim sindromom, a s pobjedničkih postolja ponovo je odjeknulo ime Međimurja. Hrvatska Judo reprezentacija kući je donijela dvije medalje: Mateo Holjevac iz Duge Rese osvojio je srebro, a međimurski šampion iz Judo kluba Zrinski Čakovec Nenad Vrbanec broncu.
Mladi džudaš Nenad Vrbanec, spada među 'čarobnjake sporta' jer zahtjevnim radom, upornošću i posvemašnjom predanošću znoj pretvara u sportske trofeje. Pod vodstvom svog trenera Filipa Šekete, prije osvajanja brončane medalje u Turskoj, dosegnuo je dosad najveće osobne rezultate, ali i povijesne trofeje Kluba: europsko zlato, te dva svjetska srebra!
Župan Međimurske županije Matija Posavec priredio je prijem u čast uspješnom sportašu i njegovu novom trijumfu.
- Od srca čestitam Nenadu i njegovom treneru Filipu na novoj medalji svjetske razine. Ponovo ste nas ispunili ponosom, te nam pokazali koliko vrijedi svako ulaganje i pozornost koju posvećujemo sportu. Kada je riječ o osobama s poteškoćama, upravo je sportsko okruženje najbolji oblik inkluzije, za koju se toliko zalažemo. Nenad je jedan od pionira u našem kraju na tom putu i dokaz da su i najveće prepreke savladive. Svojim rezultatima ističe se kao uzor u zajednici i potvrda da su snovi ostvarivi - istaknuo je župan Posavec.
Nenad je sa županom podijelio doživljaje s nedavnog natjecanja, te ispričao da je ranije uspješno trenirao plivanje, te nogomet, no dolazak u Judo klub Zrinski promijenio je njegov sportski kolosijek.
- Džudo je sport koji sam jako zavolio pa sam druge sportske aktivnosti ostavio po strani, čim sam ga počeo trenirati“, kaže Nenad, pojašnjavajući da se u borilačkim vještinama, osim izdržljivosti tijela i duha, trenira i poštovanje prema suparniku.
Nenad je počeo trenirati prije otprilike sedam godina, te je već u prvim natjecanjima pokazivao potencijal i talent, te zapanjujućom brzinom usvaja nove tehničko-taktičke elemente, ističe Nenadov trener Šeketa.
Mladi sportaš posjeduje vjeru u vlastiti potencijal, te ljubav prema svom sportu iz koje vuče snagu za svaki naporan trening i svaki izlazak na borilište. Nenadov izbor i sportski put pun je simbolike: trenira rame uz rame s ostalim džudašima u Klubu Zrinski, a predispozicije koje mu je Downov sindrom u fizičkom smislu oduzeo, nadoknađuje žarom srca i ispisuje zlatne stranice sportske povjesnice Međimurja, Hrvatske i svoga matičnog Kluba za koji je ostvario najviša odličja.
S mnogim vrijednostima koje sport može dati čovjeku, poput zahvalnosti, odgovornosti, upornosti, čvrstine i ljudskosti, Nenad je rođen, no za osvajanje trona, potrebno je i više. Jer – svakom sportskom trijumfu – prethodi bitka sa samim sobom.
