Preminuo je Marijan Kostanjevac, dugogodišnji načelnik Općine Vinica.
Kostanjevac je nedavno završio u bolnici zbog ozbiljnih ozlijeda glave.Do njih je došlo, kao tvrde njemu bliski, zbog pada uslijed problema s tlakom. No, nakon operacijskih zahvata, svi su vjerovali u skori oporavak.
Nažalost, izgubio je životnu bitku.
Marijan Kostanjevac preminuo je u 60. godini života. Bio je član HDZ-a, na čelu Općine Vinica od 2002. godine, živio i radio za svoju općinu.
Marijan Kostanjevac rođen je u Marčanu 18. studenog 1961. godine, od majke Jane i oca Stjepana.Sa suprugom Božicom imao je dvije kćerke,Sanju i Nikolinu, dva unuka, Luku i Jakova te unučicu Janu. Osnovnu i srednju školu završio je u Marčanu, a odmah nakon završetka srednje škole i stečenog zvanja poljoprivrednog tehničara, počeo je raditi u PPI "Varaždinka“, gdje je radio 17 godina, od toga 15 godina na poslovima rukovoditelja. Godine 1998. zaposlio se u privatnoj firmi Gumiimpex gdje je također kao rukovoditelj, radio do lipnja 1999. godine. Tada je počeo raditi u Varaždinskoj županiji na poslovima "stručnog referenta u poljoprivredi“ i gdje je ostao do 18. studenog 2010.
Za načelnika Općine Vinica izabran je 2002. god i prvih osam godina načelničku dužnost obnašao je volonterski, a kasnije je postao profesionala i sada je odrađivao svoj peti uzastopni načelnički mandat. Od lokalnih izbora 2009. godine neposredno je biran za načelnika. Godine 1989/90. kao jedan od osnivača HDZ u Varaždinskoj županiji uključio se u politiku iako dotada nije bio član tadašnje partije. Na prvim višestranačkim izborima izabran je za vijećnika ondašnje Skupštine općine Varaždin. Kao HDZ-ov vijećnik Općinskog vijeća Općine Vinica izabran je1993. god što je bio sve do 2002. godine kada je prvi puta izabran za načelnika Općine, a u međuvremenu je obnašao i dužnost županijskog vijećnika izabranog 1997. godine.
U vremenu agresije na našu domovinu aktivno i dragovoljno se uključio u obranu, kao pripadnik 104. brigade i otišao na Pakračko bojište, gdje je tada njegova brigada bila raspoređena. 2. prosinca 1991. godine upali su u četničku zasjedu gdje je zamalo izgubio život. Nakon formiranja Domobranske pukovnije u Varaždinu bio je preraspoređen u tu formaciju te je najprije postao zapovjednikom satnije, a kasnije je bio zadužen i za druge odgovorne poslove u pukovniji.Nositelj je dvije spomenice i to spomenice Domovinskog rata i spomenice Domovinske zahvalnosti, na što je bio izuzetno ponosan.
Kao prvi čovjek općine uspješno je konsolidirao zatečeno loše financijsko stanje, izuzetno mali proračun i puno neriješenih obaveza. Bio je ponosan što je sa svojim suradnicima, unatoč problemima, uspio riješiti egzistencijalna komunalna pitanja u čitavoj općini, od asfalta, vodovoda i ostale komunalne infrastrukture, što su prvi u županiji uveli potpore za novorođenčad, što je uvedeno sufinanciranje vrtića, pomoć osnovnoškolcima kupnjom radnih bilježnica i likovnih mapa i sufinanciranjem produženog boravka, što se potporama pomaže studentima i srednjoškolcima deficitarnih zanimanja, što se pomaže obrtništvu i poduzetništvu, obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, svim udrugama, crkvi, športskim klubovima i vatrogastvu koje u Vinici ima tradiciju dugu preko 130 godina. A posebno mu je bilo drago što je pokrenut projekt Centra kompetentnosti i revitalizacije Arboretum Opeka te je naglašavao da je time postignut i njegov veliki politički cilj, da se Vinica, uz bogatu kulturnu, obrazovnu i vjersku tradiciju pozicionira kao velik turistički potencijal s najljepšim arboretumom, u ovom djelu Europe.
