Oni koji su se penjali na Čevo, najistočniji i najistaknutiji vrh Ivančice visok 562 m, zacijelo su se barem jednom zaželjeli negdje okrijepiti, nešto pojesti i popiti, nakon što su uživali u jedinstvenom pogledu na Belsku dolinu i udaljeniji varaždinski kraj s vidikovca Malo Čevo ili Balkon. Ta mogućnost, međutim, nije postojala sve do prije godinu dana, kada je u Podevčevu podno Čeva otvoren obrt za ugostiteljstvo Snježana.
-Ideja o otvaranju obrta za ugostiteljstvo nam je sinula kad je za vrijeme korone porastao interes za planinarenje na Čevo. Sve više i više ljudi je prolazilo pored naše kuće gdje se ujedno i parkiraju. Bilo je upita planinara zašto ne mogu u Podevčevu ništa pojesti kao na Kalniku, Ivanščici… I tako nam je u razgovoru s njima sinula zamisao zašto ne bi spojili ugodno s korisnim. Naime, volimo se družit s ljudima, a Snježana ne bi više morala odlaziti na posao u jednu firmu i raditi na traci u lošim radnim uvjetima, prisjeća se Dražen Martinec, vlasnik obrta.
Na ovaj poslovni poduhvat ne bi se, međutim, odlučili da im kulinarstvo nije ljubav.
-I tako je pala konačna odluka te smo odlučili pokazati što znamo. No, trebalo nam je neko vrijeme da sve i pokrenemo. Uložili smo znatna sredstva, ali dosad nam nije žao. S gostima smo stvorili tako reći obiteljski odnos jer znaju da su uvijek dobrodošli i da budu jeli hranu uvijek svježe pripremljenu s domaćim sastojcima. Tradicionalno za planinarenje je vezan grah i gulaš od divljači. Jedno od tih jela pripremamo svaki tjedan, odnosno vikend kada radimo, kao i za praznike. Naravno, neizostavne su kobasice kuhane. Uz to uvijek imamo i ćevape u lepinji te hamburgere za koje kažu gosti da su najbolji koje su dosad jeli. Imamo i slastice, palačinke obavezno te tradicijsku gibanicu od oraha ili maka. Raznorazne kolače, svaki vikend nešto drugo. Zimi znamo imati i sarmu s pire krumpirom kojom su gosti oduševljeni. Jednom prilikom gost nam je rekao da je sarma bolja i od njihove mame, što je veliki kompliment. To, naravno, ne smije joj reći. Tako i za palačinke stižu dobivamo pohvale. Jednom prilikom djevojčica je rekla ocu: "Tata, ovo su najbolje palačinke koje sam jela u životu". Eto takve stvari nas uveseljavaju i daju nam volju i snagu nastaviti što bolje sa svojim radom, veli nam Snježana.
U dvorištu obiteljske kuće postavili su drvenu kućicu, stolove i stolce te su krenuli s poslom 15. svibnja prošle godine.
- Sad nam je bila i godišnjica rada te smo prigodno počastili sve naše stalne goste, planinare te naše lokalne goste koji vole našu ponudu. Nadamo se da ćemo se još mnogo godina družiti s našim gostima koji planinare na Čevo te ih je sve više, naglašava Snježana te napominje da na starinskoj škrinji drže knjige koje vole posuđivati planinari jer puno njih ima strast za čitanje.
Iako su obilježili tek prvu godišnjicu rada, već razmišljaju što bi mogli još napraviti, a mogućnost nastavka poslovanja na jednom od vidikovaca Čeva nameće se kao glavna želja, ali vide i jednu posebnu mogućnost.
-Sada radimo u našem dvorištu u podnožju Čeva jer na vrhu nema infrastrukture ni prilaznog puta pa je rad zasad gore nije moguć. Nadamo se da jednom to bude moguće jer bi voljeli posluživat i družit se s našim gostima na samom vrhu Čeva. Ima tu raznih mogućnosti. Recimo, izgradnja žičare jer je sjeverna strana Čeva strma. Nadamo da bi se u to mogao uključiti grad Novog Marof. To bi sve olakšalo i otorilo novu perspektivu cijelome kraju. A imalo bi itekako smisla, ne radi nas, nego turizma. U ljetnim mjesecima već sada ima gostiju iz Njemačke, Mađarske, Slovenije i Bosne i Hercegovine, a znanje stranog jezika puno olakšava rad sa stranim gostima, koji u su ponekad začuđeni što u malom selu mogu komunicirati bez problema, veli Dražen, koji se zajedno sa suprugom Snježanom nada da će netko od djece i unuka preuzeti obrt te s istom strašću nastaviti obiteljski posao.
