- U susretu s ljudima često se susrećemo s različitošću i određenim poteškoćama u nekih pojedinaca. Oni, također stvoreni na sliku i priliku Božju, u svojoj nutrini imaju potrebu za Bogom, a mi kao Crkva, zajednica vjernika, pozvani smo pronaći načine kako svima navijestiti radosnu vijest. Tako među nama postoje i gluhe i gluhoslijepe osobe koje su jednakoga dostojanstva kao i svi ostali ljudi i imaju pravo upoznati Boga, moliti mu se i slaviti ga kao dio naših župnih i biskupijskih zajednica« - započinje svoju priču za Glas koncila 27-godišnji kapelan u Sračincu u Varaždinskoj biskupiji Leonardo Šardi o pastoralu gluhih i gluhoslijepih osoba u toj biskupiji.
Na pitanje kako je uopće došao na pomisao ili što ga je ponukalo da se intenzivnije počne baviti pastoralom gluhih i gluhoslijepih osoba odgovara kako je za vrijeme bogoslovne formacije u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu volio sudjelovati u predstavama koje su svake godine organizirali.
- Tako smo jedne godine pripremili predstavu ‘Niti čujem, niti vidim’, temeljenu na životu gluhoslijepe osobe Helen Keller. U toj predstavi koristili smo se znakovnim jezikom, uglavnom dvoručnom abecedom i znakovima za npr. riječi ‘voda, stol, prijatelj’. Upoznajući tih nekoliko početnih znakova, u meni se probudila želja da naučim znakovni jezik. Ubrzo sam pronašao obavijest o održavanju tečaja u savezu ‘Dodir’ u Zagrebu te sam u dogovoru s rektorom upisao tečaj i završio četiri semestra hrvatskoga znakovnoga jezika. Nakon što sam zaređen za đakona i dobio službu đakona u župi Sračinec, počeo sam tražiti zajednice gluhih u susjednom Varaždinu, kako ne bih zaboravio naučene znakove, te sam polako počeo ulaziti u svijet gluhih osoba. A onda mi se, kao svećeniku koji poznaje znakovni jezik, podrazumijevalo da omogućim gluhim i gluhoslijepim osobama da počnu upoznavati Krista, da sudjeluju u euharistijskim slavljima, da im se na razumljiv način prenese Kristova poruka. Molio sam svoga biskupa Josipa Mrzljaka da mi se omogući nastavak pohađanja tečaja znakovnoga jezika te sam sada polaznik trećega semestra na tečaju za prevoditelja znakovnoga jezika gluhoslijepim osobama. Biskup se od prvoga trenutka složio da je potrebno prenijeti radosnu vijest gluhim i gluhoslijepim osobama te mi je u prvom dekretu, uz kapelansku službu u župi Sračinec, preporučen nastavak usavršavanja znakovnoga jezika i da budem na raspolaganju gluhim i gluhoslijepim osobama na području biskupije - kazao je svećenik.
Zahvaljujući njegovom trudu posljednje tri godine, gluhe i gluhoslijepe osobe na području Varaždinske biskupije imaju mogućnost ispovijedi na znakovnom jeziku, a dosada im je to bilo moguće samo pomoću prevoditelja...
Cijeli tekst možete pročitati na stranicama Glasa koncila.