Danas je Božić - blagdan na koji kršćani slave rođenje Isusa Krista. Uz proslavu Božića razvili su se brojni običaji poput kićenja božićnog drvca na Badnjak, odlaska na polnoćku, pjevanja božićnih pjesama i darivanja, no etnolog Tibor Martan napomenuo je da u narodu postoje i brojni, gotovo zaboravljeni običaji.
- Božić je nekada bio blagdan obitelji. Toga dana išlo se isključivo na svetu misu. Stariji ukućani odlazili bi na jutarnju ranu misu, a oni mlađi na misu poldanicu. Narod se držao izreke: "Za Božić i tič i miš imaju mir!", stoga se na Božić nije posjećivalo ni rodbinu ni susjede - pojasnio je Martan za početak i dodao kako je proslava Božića započinjala povratkom s polnoćke i blagovanjem hladetine te hranjenjem stoke.
- Bilo je rašireno vjerovanje da stoka u božićnoj noći progovara ljudskim jezikom, a tijekom božićne noći u kući je redovito s ukućanima boravio i pas kako ga coprnice ne bi uhvatile i na njemu jahale - kazao je Martan.
Darivanje na Božić bilo je rašireno među mladićima i djevojkama doraslima za ženidbu. Mladić bi djevojci koja mu se posebno sviđala poslije mise polnoćke darovao crvenu jabuku zvanu božićnicu.
- Međutim, na samo božićno jutro bilo je rašireno darivanje vode. U zdenac iz kojeg su obitelj donosile vodu potrebnu za sve životne potrebe i stoku trebalo je ubaciti skroman dar. Kako je u pravilu posao donošenja vode bio ženski posao, to darivanje su izvodile žene. One bi vodu blagoslovile te uz nju izmolile prigodne molitve te joj poželjele da nikad ne nestane. Poslije blagoslova i molitve, u "zdenec" bi žene bacale priređeni dar - pojasnio je.
- To je mogla biti sol ili jabuka, pozlaćeni orah ili čak komad kruha, mesa ili kovani novčić. Prema kazivanju Ane Stepančec iz Madžareva i Tereze Kerep iz Kamene Gorice kod Novog Marofa, to se činilo stoga što se vodu smatralo živim stvorom, a svakom živom stvoru treba biti iskazano poštovanje na blagdan Kristova rođenja. Divno je to kako su naši preci bili ekološki osviješteni te su na blagdan Kristova rođenja vodi iskazivali posebno poštovanje – zaključio je Tibor Martan, dipl. etnolog.
