Ljudi vole isticati i promovirati svoj kraj u kojem žive kroz raznorazne proizvode ili neke druge lokalne značajke koje sve više pažnje dobivaju kroz revitalizaciju prilikom turističke promidžbe. Po tome nisu ni Varaždinci drugačiji. Svi znamo da imamo kvalitetno bučino ulje, prepoznatljiv klipič, zelje i sve to nosi oznaku 'varaždinsko'. I doista, mudro je zagrepsti u prošlost našeg grada i općenito kraja kako bismo na svjetlo dana izvukli nešto što je već zaboravljeno, možda i banalizirano, a kvalitetno i nadasve prepoznatljivo, a time i iskoristivo za turističku promidžbu grada. Spomenuti varaždinski gastronomski brendovi svima su dobro poznati, ali imali smo mi tu još nešto nepcu omiljenije, a danas bismo zasigurno s ponosom to isticali kao 'varaždinsko'. No, nikad nije kasno.
Riječ je o pravoj pravcatoj manufakturi varaždinske čokolade koja je djelovala u našem gradu krajem 18. stoljeća. Upravo bi nam jedna takva varaždinska čokolada baš dobro godila kada sjedimo na terasi omiljenog kafića i ugodno dokoličarimo, kada šećemo gradom pa se počastimo omiljenom i vječnom delicijom ili pak nekog razveselimo slatkim poklončićem i to originalnim varaždinskim.
Iako je proizvodio slatke zalogajčiće, vlasniku ove manufakture to je bilo više gorko nego slatko iskustvo, a sve zahvaljujući gradskim vlastima.
Varaždin je u svojoj bogatoj prošlosti obilovao brojnim i raznovrsnim obrtničkim radionicama i manufakturama od kojih svakako pažnju privlači proizvodnja čokolade Dagnese, za koju danas zna vrlo mali broj Varaždinaca. Povijesni nam dokumenti potvrđuju kako je u drugoj polovici 18. stoljeća proizvodnju čokolade u Varaždinu pokrenuo Venecijanac Daniele Dagnese, a podaci spominju 1789. godinu. Međutim, dokumenti koji bi nam potvrdili nešto više o ovom čovjeku i proizvodnju čokolade u našem gradu vrlo su oskudni pa ne znamo točnu lokaciju gdje se manufaktura nalazila niti kamo ju je preselio nakon što je zbog problema s gradskim vlastima iselio iz grada.
Naime, Dagnese je od Ugarske dvorske komore zatražio dozvolu za proizvodnju čokolade, ali je za to vrijeme ipak proizvodio i prodavao čokoladu i to ne samo u Varaždinu već i u Zagrebu. Upravo ga je to uvalilo u probleme s vlastima koje su mu zbog toga zaplijenile 86 kilograma čokolade jer je strancima takva proizvodnja i prodaja bila zabranjena, unatoč tome što je Venecijanac imao putni list koji mu je izdao Varaždinski magistrat. Ipak, zapljenjena roba mu je vraćena zahvaljujući tome što je Dagnese bio stalno naseljen u Varaždinu gdje je, kao što smo već spomenuli, imao svoju manufakturu sa strojevima što mu je bila olakotna okolnost za dobivanje dozvole za rad.
Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
