Zbogom, maestro!: Varaždinci i Zagrepčanci odali počast velikom glazbeniku Vladimiru Kranjčeviću

Napisao/la: Željko Slunjski -
Komemoracija u Koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu Komemoracija u Koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu Foto: Krešimir Đurić

Danas se u 11 sati održala komemoracija u Koncertnoj dvorani varaždinskog HNK gdje su se mnogi oprostili od velikog glazbenika i jednog od utemeljitelja Varaždinskih baroknih večeri, Vladimira Kranjčevića, a osim u Varaždinu i u zagrebačkom HNK-u održana je komemoracija na kojoj su se okupili brojni kolege i prijatelji čiji je život maestro obilježio. Posljednji ispraćaj maestra bit će sutra u petak, 14. veljače, u 12,50 sati na zagrebačkom Krematoriju.

U zagrebačkom prigradskom naselju Odra, u zelenoj oazi samostanskog mira, smješten je Dom za starije i nemoćne osobe Kuća svetog Franje. Od prošle jeseni u ovoj je ustanovi bio smješten Vladimir Kranjčević, čiji se život ugasio  u nedjelju, u 84. godini. Tužna vijest brzo je prostrujila cijelom Lijepom našom, jer gotovo da i nema glazbene sredine u kojoj nije nastupao ovaj osebujan i svestran glazbenik ,koji je bio i omiljeni pedagog koji je u svojoj dugoj i bogatoj karijeri odgojio naraštaje glazbenika. Uživao je njihovu ljubav i poštovanje do kraja života, posebice svojih goranovaca.  Teško je ukratko sažeti čime se sve u svojemu umjetničkom opredjeljenju bavio maestro Kranjčević, jer on je i upravljao važnim glazbenim institucijama i umjetnički utemeljio nekoliko festivala i ansambala, nastupao i surađivao sa svima, promovirajući  stvaralaštvo hrvatskih autora.

Primjerice, pružio je šansu danas međunarodno uglednoj  opernoj pjevačici Lani Kos, kad joj je kao ravnatelj opere HNK u Zagrebu, kao sedamnaestogodišnjoj varaždinskoj glazbenoj učenici Darije Hreljanović ,povjerio zbog ekstremnih visina paklenski tešku ulogu Kraljice noći u Mozartovoj „Čarobnoj fruli“.

Varaždincima je u srcu kao jedan od utemeljitelja Varaždinskih baroknih večeri, festivala koji se pod njegovim vodstvom, svojom visokom razinom velebnih izvedbi i pomno biranim baroknim repertoarom i izvođačima, vinuo u europske glazbene vrhunce, pridonoseći afirmaciji Varaždina. Do 2006. bio je na čelu VBV-a. U tome je njegova uloga neizbrisiva i nemjerljiva.

- Kad smo utemeljivali VBV ,ozračje je bilo vrlo pozitivno u  većini odgovarajućih struktura.  Poslije 1971. bilo je određenih problema u lokalnoj sredini, ali su se i tada našli ljudi koji su shvatili važnost takvog Festivala i svojim utjecajem se borili za njegov opstanak- prisjetio se za našeg posljednjeg razgovora o njegovu 80. rođendanu.

Govoreći o najvećim dosezima VBV-a u nekoliko desetljeća svojega umjetničkoga vodstva, naglasio je :                        

- Ponajprije  raznolikost programske orijentacije što znači da smo nastojali omogućiti prisutnost  opere, oratorija, komorne i solističke barokne glazbe u svim oblicima umjetničkog izraza bez forsiranja jednoznačnog pogleda na izvođenje barokne glazbe i time izbjegli "getoizaciju" baroka, a tako  ujedno  omogućili i veliki raspon sjajnih izvedbi svih oblika izvođenja.

Nisu samo Varaždinske barokne večeri bile njegova poveznica s Varaždinom, jer „vezan sam bio  rodbinski, s mnogo prijatelja i znanaca, organizacijski, programski i stručno. Godinama sam bio prisutan na Muzičkoj smotri djece i omladine Hrvatske , danas Glazbenim  svečanostima hrvatske mladeži, koncertima orkestra i zbora, te Komorne opere bb.“. Poznato je kako je blisko prijateljevao s prof. Marijanom Zuberom i vokalnom pedagoginjom Ankicom Opolski, s kojom ga je, među ostalim, vezala zajednička ljubav prema Križevcima.

O jubilarnom rođendanu medijski je najavio kraj svoje dirigentske karijere, što su mnogi s nevjericom doživjeli.

- Znate što, navršio sam 80 godina i teško mi je.  Ja to priznajem. Meni nije teško voditi probu i  koncert, ali sve  što slijedi do probe  i poslije probe, to mi je teško. A to je kretanje. Stanujem na četvrtom katu zgrade bez dizala. Moja priprema za izlazak iz stana traje četiri sata. Primjerice, ako imam probu u 10 sati, moram ustati u pet, vući stvari sa sobom, vraćati ih, katkad i nekoliko puta dnevno.  Kak ne bi osjećal godine. Na svakom koraku. No, mene još sve zanima. Odlazim na koncerte,  u kazalište, i jedan sam od rijetkih muzičara koji redovito prati muzički život u Zagrebu. Volim i dobru dramu. Čak sam i u Varaždin išao na dramske premijere – kazao je  maestro. Od Varaždinaca posljednji su ga u Odri posjetili Dragica Vitez i književnik Ernest Fišer . I ono što je manje znano – redovito ga je posjećivala i o njemu brinula sopranistica Blanka Tkalčić, nekadašnja varaždinska glazbena učenica, a danas profesorica pjevanja koja je,kao i Lidija Horvat Dunjko, s maestrom surađivala u Operi b.b.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

043 logo

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.