Massimo je u varaždinsku Arenu privukao i publiku koja voli sjesti na tribinu i samo uživati u pjesmama i onu energičniju, koja voli glasno pjevati i plesati pred pozornicom.
Prvi put u aranžmanu sa Zagrebačkim solistima, pokazao je novu dimenziju svoje muzike, jer uspjeli su se uskladiti i u sinergiji stvoriti pun zvuk iako, kako nam je i Massimo sam priznao, to nije lako postići jer se lako dogodi da filharmonija dominira nad bendom ili obrnuto. Na varaždinskom se koncertu mogla osjetiti „širina“. Uspjeli su pomiriti ono što se čuje na CD-u i što se dobije na koncertu.
Još jedna stvar koja Massima čini izvanserijskim umjetnikom je ta što ne ispuca sve hitove odmah na početku, nego atmosferu gradi tijekom cijelog nastupa i na kraju to ispadne zaokružena cjelina, tako da su, kako je koncert išao prema kraju, poneseni atmosferom, čak i oni na tribini – ustali i zaplesali.
