Tijelo svetog Leopolda Mandića stiglo u Hrvatsku Foto: Emil Makovička

Tijelo svetog Leopolda Mandića stiglo u Hrvatsku

Emil Makovička | 14.4.2016. u 12:11h | Objavljeno u Društvo

Nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić dočekao je ispred zagrebačke katedrale tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića, kojega je papa Franjo zajedno s p. Piom iz Pietrelcine proglasio zaštitnikom Godine milosrđa.

Ispred Zagrebačke katedrale, jučer je, u nazočnosti mnoštva vjernika i svećenika uzoriti kardinal Josip Bozanić ukazao je na činjenicu da tijelo svetoga Leopolda Bogdana Mandića sada dolazi u blizinu zemnih ostataka blaženoga Alojzija Stepinca koji je prvi u našoj domovini počeo širiti njegovo čašćenje.

Nakon što je tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića uneseno u zagrebačku katedralu i postavljeno na postolje ispred glavnoga oltara uslijedila je svečana pjevana Večernja.

- Na dojmljiv način susrećemo se u Svetoj godini milosrđa sa svetim Leopoldom Bogdanom Mandićem, koji je život posvetio ispovjedničkoj službi i koji je snagom otajstvene Božje Prisutnosti ponovno među svojim voljenim narodom, ali ne da bismo ga gledali, nego da bismo po njemu vidjeli i susreli Boga - istaknuo je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u homiliji prigodom svečanoga dočeka tijela dragog nam hrvatskog sveca.

- Nalazimo se oko tijela nama tako dragog svetog Leopolda, koji je u jednostavnosti i ljubavi nasljedovao Isusa i sebe prinio za spas bližnjih. On je sebe prinosio za spas ljudi koji su tražili oslobođenje od zla i koji su tražili mir što ga može darovati samo Bog! Ta blizina iste svetosti, očitovane u raznim životnim i crkvenim poslanjima, poziva nas da promatramo svoj život i jasnije otkrivamo komu nas Bog šalje i na koji ga način možemo najviše proslaviti - poručio je zagrebački nadbiskup.

Napomenuo je kako se ne smije previdjeti da je sakrament pomirenja, zajedno s euharistijom, živo srce kršćanstva. Kardinal Bozanić je rekao kako je danas pred nas postavljeno propadljivo i slabašno tijelo poniznoga hrvatskog kapucina Bogdana Mandića iz Herceg-Novog, o sto pedesetoj godini njegova rođenja, da se ne obeshrabrimo i da u slabosti prepoznamo Božju jakost, te da vidimo iz čega se Crkva rađa i radi čega smo pozvani biti živi članovi Crkve.

Kardinal Bozanić, između ostalog je istakao i kako, svjedočanstva govore da je sveti Leopold u svojim zadnjim godinama, a osobito u trenutcima umiranja, poput Isusa u Maslinskome vrtu, duboko proživljavao otajstvo samoće i samo je riječ njegova ispovjednika bila dovoljno snažna da prožme njegovu muku, a to pokazuje da je i on, koji je u sakramentu ispovijedi, Božjim milosrđem, tolikima vratio svjetlo u životnu tamu , i sam trebao milost Božje blizine koja na nas silazi u sakramentu svete ispovijed.

Molitvu Večernje kardinal Bozanić završio je riječima - Sveti Leopolde, zagovaraj nas da vidimo Božje Milosrđe, da mu pristupimo i da živimo i njegovoj milosti.

Život radosti i slobode

- Sveti Leopold Bogdan Mandić u krhkosti svoga tijela, u skromnosti svoga života i djelovanja, u neznatnosti svojih prohtjeva i u redovničkoj ljubavi, siromaštvu i poslušnosti Bogu pokazuje kako i najskrovitiji život postaje predivan život radosti i slobode u kojem se objavljuje sam Bog – u homiliji je naglasio kardinal Bozanić.

Proglašen svetim 1983.

Na dan Mandićeve smrti, 30. srpnja 1942. godine , u Padovi se okupilo više od 170.000 ljudi kako bi mu odali počast. Bila je to tzv. pučka kanonizacija jer su uzvikivali: Il Santo - Svetac. Njegovo tijelo do danas je ostalo u cijelosti očuvano.

Rodio se u imućnoj hrvatskoj obitelji u Herceg Novom. Bio je nizak rastom i mucao je, no već od malih nogu pokazivao je veliku duhovnu snagu . Najviše ga je mučila razjedinjenost kršćana pa je ulaskom u kapucinsko sjemenište sa 16 godina želio postati apostolom jedinstva. No njegovi poglavari u njemu su prepoznali druge vrijednosti, pa je tako postao ispovjednikom. Hrvatske korijene nikad nije zaboravio.

Početkom Prvog svjetskog rata trebao je primiti talijansko državljanstvo, no nije na to pristao. Kao stranac proveo je u zatvoru na jugu Italije godinu dana. Bio je krhkog zdravlja, a mučile su ga česte upale očiju i zglobova. Umro je od raka jednjaka . Papa Pavao VI. ga je 1976. proglasio blaženim, a 16. 10. 1983. papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim. U zagrebačkoj katedrali njegovo će tijelo biti izloženo do četvrtka, a od petka do ponedjeljka u Crkvi sv. Leopolda bl. Mandića u Dubravi. U ponedjeljak tijelo putuje u Ljubljanu.