Performans u Galerijskom centru: pjesnikinja i bubnjar spojili „nespojivo“ Foto: Krešimir Đurić

Performans u Galerijskom centru: pjesnikinja i bubnjar spojili „nespojivo“

| 28.11.2016. u 12:37h | Objavljeno u Društvo

Dosad smo vidjeli da se poezija može spajati sa zvukom gitare, klavira i „synthova“, ali rijetko tko spaja poeziju i – bubanj. Pjesnikinja Kristina Kočan i bubnjar Denis Jančič slovenski su umjetnici koji su u utorak u Galerijskom centru pokazali da je to izvedivo i da zvuči prilično dobro.

- Točno tako. Uglavnom poeziju prati gitara, koja ju malo „oboji“ zvukom i to je to. Kad sam poželjela svoju poeziju povezati s glazbom, htjela sam nešto novo i svježe. Odlučila sam se za cijeli set bubnjeva, na kojima Denis može svirati i ambijentalne tonove, ali na trenutke snažno i glasno. Željeli smo da poezija i bubanj budu uvijek u dijalogu, interakciji i nikad odvojeni, da bubanj nadograđuje interpretaciju poezije. Sve je podređeno tome da bude razgibano, raznoliko i svježe, često improviziramo - opisala je Kristina.

Što se tiče poetskog dijela, riječ je o varijacijama poezije iz Kristinine posljednje zbirke „Kolesa in murve“. Pitali smo ih kako su uspjeli spojiti bubanj i poeziju, a da to ne zvuči kao buka odnosno neharmonično.

- Najprije smo izabrali pjesme koje su nam se po zvučnosti činile najboljima. Denis me slušao kako čitam i pokušavao stvoriti zvuk kojim bi izrazio ono što osjeti kad me sluša. Na primjer, ako spomenem pijesak, Denis na čineli napravi zvuk sipanja pijeska. Nakon toga smo počeli smišljati koncepte dinamike, minimalizma, kaosa, ritmike... - otkriva.

Ponekad ni sami ne znaju bi li se nazvali bendom, performerima ili nekim trećim imenom.

- Nastupamo na različitim lokacijama. Kad sviramo u dvoranama i uz ozvučenje, osjećamo se kao bend, a kad sviramo u intimnijim prostorima kao u Varaždinu, osjećamo se više kao performeri - kažu.