"Prije dva tjedna napunio sam 30 godina, što se nekako poklopilo s početkom, kako mi se čini, mog novog razdoblja u životu, kada počinjem djelovati više internacionalno i strategijski na području umjetnosti. Naime, nakon školovanja, počelo je razdoblje kad sam isprobavao razne stilove, tehnike, materijale… Otkrivao sam s čime su se drugi bavili i čime sa želim zapravo baviti, odnosno dokučiti sa čime se umjetnost danas bavi…I sad, nakon 15 godina stvaranja, od čega deset godina profesionalno, konačno sam shvatio da umjetnost nije samo neki pojam ili stvar s kojim se čovjek bavi, nego je to društvena pojava, međuodnos ljudi, jedan jezik za sebe, kao što je matematika jedna vrsta komunikacije koju smo otkrili i uspostavili između sebe".
Tako na svoje dosadašnje stvaranje rezimira Nikola Vudrag, varaždinski kipar, kojemu je ova godina prekretnica u umjetničkom djelovanju, točnije početak djelovanja na jednoj novoj razini, kakvu je donedavno mogao samo sanjati.
Naime, prije desetak dana otvorena je njegova prva samostalna izložba u Parizu, koja će potrajati mjeseca dana, što je prije toga pošlo za rukom još samo Miljenku Stančiću 60-ih godina prošlog stoljeća, dok je Ivan Režek na Sorbonni studirao 30-ih godina…
Poziv iz crkve Notre Dame de Lorette.
- Od dvadesete do tridesete godine vrlo je zahtjevan dio života jer se treba probiti među gomilom umjetnika, što nije lako jer ponekad sam kupovao materijal, odnosno željezo umjesto kruha, odnosno preskočio obroke da bi se moglo raditi. Do sada sam išao zahtjevno, ali lagano. A sad, nakon Pariza, krenuo je puno ozbiljniji rad. Uspostavio sam suradnju s ljudima bitnim za moje strategijsko internacionalno umjetničko djelovanje, odnosno kuda valja ići, tako da slijedi niz mojih izložbi u raznim gradovima, a tu je poziv iz crkve Notre Dame de Lorette, nabraja varaždinski kipar koji zadnjih godina živi u Zagrebu.
Kako je razgovor protekao čitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
