Izložba slika Ane-Marije Smoljanec otvara se u Galeriji HDLU-a u četvrtak

VV | 18.4.2018. u 20:12h | Objavljeno u Društvo

Izložba slika s motivima kokoši Ane-Marije Smoljanec, članice HDLU-a, otvara se u četvrtak 19. travnja u 19 sati, u Galeriji HDLU-a, Kula stražarnica Staroga grada.

Ana-Marija Smoljanec rođena 1985. u Koprivnici. Završila Diplomski sveučilišni studij Likovna kultura; smjer: nastavnički, Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u slikarskoj klasi prof. D. Sokića i stekla naziv Magistra edukacije likovne kulture / mag. Art education.. Završila Školu primijenjene umjetnost i dizajna u Zagrebu, smjer slikarstvo. Članica HDLU-a Varaždin, RE-SPAM kolektiva, Likovne udruge LUP-ART i Udruge „ Miljenko Mlakar‟ . Radi kao nastavnica likovne kulture u OŠ „Vladimir Nazor‟ Križevci, te vodi likovne radionice za djecu i mlade.

„Motiv kokoši, ali i ostalih domaćih životinja karakterističnih za kraj u kojem živim, provlači se kroz moje stvaralaštvo od mojih dječjih radova. Tako su se baš kokoši našle i u slobodnim temama u srednjoškolskim radovima, pa do pripremnih radova sa slobodnom tematikom prilikom upisa na Likovnu akademiju. Već tada se iskristaliziralo da će to nekako biti ona tema koju slikam kada nisam ograničena nekim zadanim motivom. Kako smo na trećoj godini Preddiplomskog studija imali slobodu izbora teme, mogli smo se posvetiti svom radu, nevezano za neki zadani likovni zadatak. Tada sam u pravom smislu riječi krenula s ozbiljnim istraživanjem ali i promišljanjem zašto se taj motiv – kokoši konstantno nalazi u mom stvaralaštvu. Neobičan izbor teme, možda. Neki su u čudu gledali, nekima je bilo smiješno, meni nimalo neobično. Shvatila sam da odabirom tog specifičnog motiva imam različite mogućnost interpretacije, izražavanja u različitim formatima i tehnikama. Kroz godinu sam napravila seriju slika iste tematike, ali različitog likovnog izričaja. Prve slike su sadržavale pomalo narativni karakter, trebalo mi je vremena da osjetim sve mogućnosti interpretacije, jednostavno da se osjetim slobodno u samoj izvedbi. Svaki naredni rad bio je drugačiji, na svakom sam otkrivala neke nove načine izražavanja, upoznavala vlastiti likovni izričaj. Tema mi je dopustila slobodu u odabiru boja, potezu kista koji je dosta energičan, ekspresivan, a koristila sam i crtež ugljenom, kako bi njime najjasnije dočarala izmicanje, stalno kretanje koje odražava karakter kokoši, a time ujedno dobila još jednu dimenziju na slici. Isto tako sa svakim narednim radom naizgled sam sve veći naglasak pridavala likovnosti, a manje se zamarala prikazivanjem same teme. Kokoši sam postupno sve više apstrahirala, pa sam ih tako negdje svodila na plohe, negdje su tek linijski naznačene, negdje neprepoznatljive, naglašavajući kolorit i odnos plohe, boje i linije. Međutim, osjećam potrebu da naglasim kako sam paralelno sa samim likovnim stvaralaštvom sve dublje promišljala i o samoj tematici, i zašto sam baš odlučila odabrati motiv te životinje, a ne neke druge. Dolazim do zaključka kako postoji više platformi razmišljanja o motivu, pa svakako je jedna od njih i doza feminizma, direktnog i banalnog povezivanja žene i kokoši, na koji god način to protumačili, pa i uloga žene u društvu , majčinstvo i slične poveznice. Također može se sagledati i simbolična sfera životinje kao takve, pa različiti oblici metamorfoza i slično.“

(Ana-Marija Smoljanec)