Intervju s Robertom Plemićem: "Ne žalim za Zagrebom, Varaždin ima ono nešto što glumce ispunjava"

Napisao/la: Igor Čolaković -
Intervju s Robertom Plemićem: "Ne žalim za Zagrebom, Varaždin ima ono nešto što glumce ispunjava" Foto: Krešimir Đurić/Arhiva VV

- Našu RoSa E ne bih određivao žanrovski, ona nije ni predstava niti je koncert, ona je naprosto projekt koji želi zabaviti publiku, ali ju i potaknuti na promišljanje. U njoj se sprdamo sa samim sobom, ismijavamo sami sebe, pa onda možemo ismijavati i društvo, i kazalište i našu svakodnevicu - istaknuo je dramski umjetnik Robert Plemić, koji je s ovim kazališnim projektom obilježio 25 godina umjetničkog rada u varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu.

Dodao je kako je ljudima potrebna zabava jer živimo u vremenu i prostoru u kojem živimo i ljudi naprosto žele doći u kazalište da bi se opustili.

- Ali istovremeno žele čuti i neku poruku. Svatko tu poruku naravno, shvaća na svoj način, kao što i svatko doživljava glumca na svoj način, i tumači predstavu kroz sebe. Upravo smo to i htjeli kroz RoSa E, da ljudi osjete i sebe unutar te predstave, da se opuste, ali i da promišljaju što se to događa na sceni. Željeli smo u osnovi postaviti pitanje o slobodi, koja nam je svima jako potrebna. Kada uhvatite taj mali dašak duhovne slobode, onda je zapravo, možda i sve moguće. I sve je izvedivo. Nije slučajno da predstavu počinjem kao Elvis Presley, kao kralj s krunom i plaštom. Prije puno godina u Americi je naime, neka učiteljica glazbe jednom svom đaku rekla neka se okani pjevanja. Taj je đak bio Presley, kralj rock and rolla. RoSa E govori upravo o tome da ne smijemo odustati od svojih snova, od onoga što nosimo u sebi - naglasio je ovaj varaždinski glumac, koji je uz svoj glumački jubilej varaždinskoj publici ponudio duhovit i zabavni show za koji se traži ulaznica više, što je bio povod za razgovor.

DSC_0612.jpg

Glumci svoje jubileje u pravilu obilježavaju nekom monodramom ili barem ulogom u kakvoj, velikoj, klasičnoj predstavi. Kako to da ste se odlučili za drugačiji pristup?

Mnogo kolega ali i ljudi koji su gledali predstavu, rekli su mi da takvo nešto još nisu vidjeli, posebno ne u jednoj nacionalnoj kazališnoj kući, da se na takav, nepretenciozni način, proslavlja 25 godina umjetničkog djelovanja jednog glumca. U početku to i nije bila moja nakana. U šali sam rekao da ne želim igrati Hamleta, ni Rikarda III., nego da želim pjevati. Želio sam se publici predstaviti upravo na takav način. RoSa E nije bila planirana za mojih 25 godina, ali je smišljena i nastajala u nekih godinu dana. Imali smo čak i mali ogled na Danima otvorenih vrata kazališta, kada sam sa Sanjinom Rožićem, koji me je pratio na gitari, otpjevao dvije pjesme. Publika je to prepoznala, iako je naravno u publici bilo ljudi koji nisu odmah shvaćali o čemu se radi. Oni su čuli da se pjeva, neću reći falš, jer je to krivo, nego na posve drugačiji način, koji nije uobičajen. U šali kažem da, za razliku od profesionalnih glazbenika, glazbu shvaćam drugačije. Zašto se glazbom ne bi mogao baviti svatko, i to na svoj način? Stoga ROSA E ima tu neku ideju otvaranja svega. Čovjek ako želi i ako nađe prave ljude, može ostvariti to što želi. Ja sam pronašao pravu ekipu koja je imala povjerenje u mene i ja u njih, koja je to željela napraviti. U projekt smo ušli dušom i srcem, nastojali smo dati sve od sebe, i drago mi je da smo uspjeli.

Kako ste izabrali glumce spremne na izazov sudjelovanja u takvoj predstavi?

Filip Eldan je na konferenciji na kojoj smo najavili predstavu ispričao da sam stajao za šankom u kazalištu, promatrao kolege i raspitivao se tko što svira, zna li pjevati. Otprilike, tako je i bilo. U to se vrijeme ideja te priče rađala, sazrijevala je u razgovorima sa Sanjinom i Filipom, pa onda i s drugim akterima u predstavi. Nikša Eldan je rekao da su svi oni pristali na takav tip projekta i da su mu se u potpunosti predali. Tu su i Hana Kunić, Tena Torjanac i moj sin Bard, koji u RoSi E svira bubnjeve. Hvala Suzi što me je trpjela i pomagala za vrijeme rada na ovom projektu. Hvala i Draženu Krešiću te svima koji su na bilo koji način pomogli u realizaciji ROSE E. Bez svih njih ne bih uspio. Zajedno smo uspjeli u jednom činu koji ljude razveseljava, ali i koji im daje platformu da razmisle o nekim stvarima. Jako mi je drago da publici možemo pružiti tu vrstu zadovoljstva i sreće, prvenstveno našom energijom. U kazališnoj predstavi je ta energija glumca silno važna, jer gluma i jest, između ostalog, i pitanje energije. To je ona podnošljiva lakoća igranja, podnošljivi moment predstave, s kojim je zadovoljan glumac i njegova publika. A to je cilj kazališne predstave. Publici poručujemo “Dođite i skinut ćemo vam zvijezde s neba”. Mislim da se s takvim stavom i s takvim predstavama publika vabi u teatar.

rosa5.jpg

Je li Vam žao da ste svoju karijeru vezali uz varaždinski teatar, a ne za neko zagrebačko kazalište?

- Iz ove perspektive danas uopće ne razmišljam o tome što bi bilo da sam ostao u Zagrebu. Ima naime, nešto što pruža varaždinski teatar. Mi se ovdje možemo zatvoriti u Rogoz, najljepšu malu scenu u Hrvatskoj, i stvarati nešto što nam dolazi iznutra, nešto što nas ispunjava i što nas čini glumcima. A to je za glumca jako važno. Na sceni u Rogozu nema fejkanja, tu smo publici na nosu, i svatko, pa i onaj koji ne ide u teatar, osjetit će u nekom trenutku je li lažno to što radimo ili pak je to iznutra, iskreno, dajemo li se publici u potpunosti i do kraja.

U kojoj biste ulozi željeli nastupiti a do sada Vam se nije pružila prilika?

U tom smislu nemam neka očekivanja. Jedina mi je želja raditi dobre predstave u kojima ću moći dati sve ono što sam dao u RoSa E, u kojima ću se moći u potpunosti otkriti, imati dobar proces rada koji će onda rezultirati dobrom predstavom. To mi je zapravo jedina želja. U ovih 25 godina sam stekao gotovo sva kazališna iskustva, igrao sam u raznim projektima, i u dječjim, pa i u lutkarskim predstavama, a u zadnje vrijeme i u pjevačkim predstavama. Igrao sam manju, pjevačku ulogu i u mjuziklu Glazba srca mog, koju smo napravili u koprodukciji s varaždinskom Glazbenom školom. U mjuziklu sam zaigrao na inicijativu Barbare Rocco, koja u RoSa E nastupa kada može, kao gošća, za koju u šali kažem da je kolegica koja najviše podržava moj glazbeni put i glazbeni uspon. Ta iskustva koja sam stekao dala su mi neki putokaz da bih mogao napraviti nešto takvo kao što je RoSa E.

DSC_1922.jpg

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

043 logo

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.