Gošća književnog piknika Kristina Posilović: „Pjesnik treba slomiti svoj ego“

Napisao/la: -
Kristina Posilović Kristina Posilović

Gosti književnog piknika u Varaždinu sutra će biti pisci iz Njemačke, Finske, Ujedinjenog Kraljevstva, Cipra i Austrije: Andreas Timotheou, Stefanie Sargnagel, Steven J. Fowler, Daniela Seel, Ulrich Schlotmann, Kristina Posilović i Suvi Valli, udruženi o organizaciju Crowd. Autobus s piscima krenuo je na trotjednu turneju kroz Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju i Bugarsku, a u Varaždinu će se održati u Šetalištu Vatroslava Jagića, od 13 do 15 sati, nasuprot pubu Medina Škrinja. Porazgovarali smo s jednom od gošći – Kristinom Posilović.

– Što je poezija? Može li se na nju gledati kao na zagonetku koju čitatelj treba odgonetnuti da bi shvatio što je “pjesnik želio reći”?

– U puno slučajeva pjesnik ne zna što je htio reći ili tek kasnije spozna da to nije htio reći na takav način. Tako da čitatelju ne treba biti neugodno ako se u početku sudari s nerazumljivostima – riječ je uglavnom o našem pjesničkom egu koji je tvrd i moramo ga kad-tad slomiti preko svoje kičme.

– Treba li poezija biti angažirana ili ne bi trebala imati utilitarnu funkciju, biti “probitačna”?

– Nemam pojma. Iskreno. Dobra poezija je uvijek na neki način angažirana. Sva ova za koju mislimo da je angažirana je manje dobra. Prolazna je, ne dotiče um, samo tijelo. Trenutno.

– Kakvu poeziju najviše volite čitati?

– Čitam gotovo sve, ali volim nadrealizam i magijski realizam. Oduvijek sam voljela Szymborsku, Herberta, Mistral, Celana, Valleja, Ujevića, Kaštelana, Škuncu, Benić, Žilić, Oblučara. Mislim da ću se ovih mjeseci posvetiti prozi, imam zaostatke kao npr. Pereca, a i čekam da se prevede novi Stefansson.

– Kako znamo da je pjesma dobra, postoji li nešto što povezuje dobro napisane pjesme?

– Osim dubinskoga poznavanja jezika i potrebe da se po njemu kopka dok se potpuno ne oljušti da bi se ponovno gradio i nadograđivao, sigurno je važno posjedovati bogati imaginarij kojim ćete sve te jezične finese moći prevesti u razumljive i zanimljive simbole.

– Koliko pjesama bacite kad pišete?

– Ne bacam ništa jer se pisanju posvećujem isključivo kada mislim da sam sigurna da imam nešto za reći. Već u mislima čistim stihove pa dok stignu do papira, već su obrijani na jako kratko.

– Kakvi su hobiji ili zanimanja izvan područja književnosti dobri za pjesničko “nadahnuće”?

– S obzirom na to da mi je ovo književno (pro)putovanje zadnje (ne posljednje, nikad ne reci nikad) na koje ću ići; umorila sam se od predugih razglabanja o ničemu i svačemu, susreta s iskonskim, nemuštim pol(j)udima, razbacivanja riječima koje nitko ne (u)lovi, posvetit ću se istraživačkom radu u području u kojem se sada specijaliziram, na poslijediplomskom studiju, tako da ću neko vrijeme boraviti u inozemstvu zbog prakse i posla.

Nikola Leskovar

Novinar

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.