Slastice bez glutena već dva desetljeća radi Gordana Kusar, jedina na varaždinskom području

| 4.1.2020. u 13:38h | Objavljeno u Aktualno

Već 20 godina i jedina na varaždinskom području pa čak i šire, domaće slastice i pekarske proizvode bez glutena radi Gordana Kusar inače doseljena u Varaždin iz Pregrade. Njezini išleri, mađarski čupavci, zvjezdice, kiflice, ali i mlinci, kašice i razni pekarski proizvodi napravljeni su s puno truda koji je potreban da bi uopće bezglutenski kolači uspjeli. Cijela priča počela je kada joj je mlađem sinu u vrlo ranoj dobi dijagnosticirana celijakija, kronična bolest crijeva uzrokovana netolerancijom na gluten pa je cijela obitelj morala promijeniti svoje navike i priviknuti se na novi režim prehrane.

Zbog sina nastali i novi recepti

- S utvrđenom dijagnozom počele su muke po hrani jer najveća opasnost za bolesne je kontaminacija - ukazuje sugovornica Gordana, dodajući da se za oboljele hrana s glutenom i ona bez glutena ne smije pripremati u istoj prostoriji. Primjerice ona u kući uopće nema pšenično brašno da ne bi hrana koju sin smije jesti, došla u doticaj s glutenom. Zbog takve situacije Gordana je počela razvijati vlastite recepte, ali s godinama počela je razmatrati i druge opcije i razvijati jednu ideju oko otvaranja kućne radionice u kojoj bi i drugima nudila bezglutenske proizvode i tako pomogla mnogima koji se bore s ovom bolešću.

- Poznavajući situaciju i probleme s kojima se oboljeli od celijakije nose željela sam pomoći i drugima, ali nekako su me uvijek u svim idejama sprečavale financije. Srećom upoznala sam svoju današnju prijateljicu Vesnu Hajduk, inače učiteljicu svoje nećakinje, i ona mi je ponudila financijsku pomoć u zamjenu da ja njegujem njezine roditelje - prisjeća se sugovornica, dodajući da se zahvaljujući njoj prekvalificirala za slastičara. Zajedno su, potom, otvorile u Vidovcu radionicu u kojoj su prodavale bezglutenske slastice i pekarske proizvode. Iako su bile jedine s tom ponudom u kraju problem je predstavljala lokacija jer su bile previše udaljene od grada, u kojem je veća koncentracija ljudi.

- Teško da će netko primjerice u vrijeme pauze na poslu ići po pekarske proizvode iz grada u Vidovec gdje smo se nalazile, pa se naša radionica, zbog velikih režija, plaćanja najma, ali i nerazumijevanja lokalne zajednice nije uspjela održati - ukazuje.

Dodaje da ih to nije obeshrabrilo pa razmatraju kako razraditi ideju i već imaju druge planove.
- Nećemo stati jer znamo koliko je naša ideja bitna. Znamo s čim se svakodnevno bore oboljeli i koliko im je teško. Sada posebno u ovo blagdansko doba zovu naši bivši kupci, a bilo ih je sa svih strana čak i izvan Hrvatske. Telefon stalno zvoni, a ja za sada, dok se ne srede papiri, mogu jedino iz usluge pokloniti drugima bezglutenske slastice, savjetovati ih i time im olakšati - objašnjava sugovornica, dodajući da peće kolače prijateljima i pomaže Udruzi oboljelih u kojoj je radila 15 godina.

Certifikat HZJZ da bi bili sigurni

Gordana svoje kolače radi po vlastitoj recepturi koju je sama s godinama usavršila pa recimo stavlja u svaki kolač 30 posto manje šećera, njezin ni jedan kolač ne sadrži margarin, sve kreme kuha sama, uvijek smanjuje količinu ulja, ako je ulje jedan od sastojaka, smanjuje i jaja po potrebi dok sve namirnice koje koristi za kolač prije kupnje prvo provjeri s proizvođačem je li imaju certifikat da ne sadržavaju gluten.

- Pravljenje kolača bez glutena je vrlo zahtjevno. Gluten inače veže tijesto pa bezglutensko često puca tako da u pripremi nema brzine već velika pažljivost i strpljenje - kaže sugovornica. U pripremi kolača Gordani uvijek priskoči i mama jer primjerice za kilogram bezglutenskih suhih kolača jednoj osobi treba do šest sati. Tijesto se prije pečenja mora dosta pobrašniti, a poslije pečenja treba to brašno maknuti sa svakog kolača ručno s kistom. Tako da svaki kolač, da bi izgledao lijepo, kaže sugovornica ima po nekoliko puta u ruci. Za sve svoje bezglutenske kolače i pekarske proizvode koje radi, sugovornica posjeduje i certifikat Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo kojim se potvrđuje da imaju dozvoljene vrijednosti koje osobama oboljelima od celijakije neće štetiti.

- Svako testiranje platile smo 1900 kuna jer smo htjele da su naši kupci sigurni. Mnogi mi kažu da pretjerujem, ali znam kako se mom sinu život može zakomplicirati ako jede gluten. Zbog toga ne bi si mogla oprostiti da se netko od mojih kolača razboli. Priprema ovakvih kolača podrazumijeva zahtjevniji način rada te ljudi koji nemaju problema nemaju ni razumijevanja – kaže, zaključujući da iako i sama ima zdravstvenih problema veliki je optimista i naprijed ju tjera činjenica da drugi trebaju njezinu pomoć tako da ću bez obzira na sve prepreke ići u ostvarivanje svog cilja.

Galerija slika