Vinska priča supružnika Tomislava i Sanje Stručić nije uobičajena i ne počiva na stoljetnoj obiteljskoj tradiciji već postoji unazad dvadeset godina. Iako su naslijedili vinograd od Sanjinog oca Dragutina Crnkovića i radili u njemu samo iz hobija svoja su vina željeli oplemeniti jasnim regionalnim identitetom pa tako krenuli u proizvodnju pjenušaca. Kažu bilo je tu puno truda i odricanja, a vinogradarstvo zahtjeva i dosta ulaganja. Na 3.000 sadnica zasadili su još dodatnih 10.000 čokota i ozbiljno se prihvatili posla.
- Praćenjem novih trendova u vinarstvu, s kojima smo se upoznali odnosno kušali na bezbrojnim sajmovima kao i tijekom posjeta poznatijim vinogradarskim regijama jednostavno smo se oduševili i odlučili iste kreirati od onog što mi imamo u našem vinogradu – prisjećaju se početaka supružnici Stručić iz Ludbrega.
Trud se isplatio jer danas su poznati po svom pjenušcu kojeg je Hrvatski zavod za Vinagradarstvo i vinarstvo ocijenio vrhunskim vinom što znači da su mikroklimatski uvjeti Ludbreškog vinogorja zapravo idealni za proizvodnju grožđa i za lagana vina s malo alkohola, za pjenušce kao i za kasne berbe i predikate.
- To nam je poticaj za daljnje širenje i stvaranje brenda jer što se tiče naše županije, jedini smo ozbiljni proizvođač pjenušaca koji je stavljen u promet - govore.
Pjenušac se u Vinariji Stručić radi tradicionalnom metodom vrenja u boci. Prvo bazno vino fermentira, a sugovornici koriste sto posto chardonnay. Nakon čega se čisti od bjelančevina i odleži osam mjeseci u drvenoj bačvi. Slijedi punjenje u boce koje mogu izdržati pritisak od deset bara. Stavlja se šećerni liker i kvasac što opet potakne vrenje u boci. Pune boce tako stoje dvije godine, uz povremeno okretanje i na kraju čišćenje od taloga.
Što su još rekli i koji su im planovi čitajte u tiskanom izdanju Varaždinskih vijesti...
