ŽIVOT S DJECOM I KORONOM "Mama, koliko noći još moram prespavati da opet mogu u vrtić?” Foto: Ilustracija/Pixabay

ŽIVOT S DJECOM I KORONOM "Mama, koliko noći još moram prespavati da opet mogu u vrtić?”

IHR/Varaždinske vijesti | 30.11.2020. u 16:12h | Objavljeno u Društvo

- Iza nas je napokon jedan cijeli tjedan u kojem nismo dobili nikakvu poruku ili obavijest iz vrtića i škole da moramo u samoizolaciju – zadovoljno je ustvrdila M. P. (podaci poznati redakciji), majka troje djece iz Varaždina. Njezina obitelj, suprug i troje djece u samo mjesec dana prošli su dvije samoizolacije i jednu izolaciju u kojoj, zapravo, nisu ni trebali biti te je svoje iskustvo, brige, strahove, ali i probleme s kojima su se susretali odlučila podijeliti s čitateljima. Mnogi roditelji i obitelji, kaže, u današnje vrijeme prolaze slične i puno gore stvari, a sve zbog lude situacije kojoj je glavni krivac - koronavirus.

Prije više od mjesec dana njezina školarka i dva vrtićarca, koja su tek ove jeseni krenula u vrtić, ostali su kod kuće zbog vodenih kozica. Nakon što su se oporavili, najmlađi sinovi krenuli su u vrtić, no bilo je to kratko.

- Nakon nekoliko dana obojica su završila u samoizolaciji zbog toga što su u svojim grupama imali slučajeve pozitivnih na koronavirus. Nekoliko dana nakon što su oni završili kod kuće i nisu imali nikakve simptome, ja sam izgubila osjet okusa i mirisa. Nakon toga me počelo probadati u prsima, a zatim sam počela i kašljati. Kako sam bila i u kontaktu s osobom za koju sam saznala da je bila pozitivna na koronavirus, odmah sam nazvala liječnicu obiteljske medicine. To je taman bilo ono vrijeme kada je bio pritisak za testiranja, pa je odlučeno da i liječnici primarne zaštite mogu svoje pacijente tretirati kao oboljele ako imaju simptome. Tako je i moja liječnica prema simptomima zaključila da imam koronavirus. Nije me poslala na testiranje, ali nam je odredila izolaciju u trajanju od 10 dana od dana početka simptoma. U to vrijeme ionako nismo nikuda izlazili jer su dečki zbog vrtića već bili u samoizolaciji. Mislila sam “odradit ćemo mi i to” - ispričala je čitateljica.
Osim nje i njezinog supruga, kojeg je boljelo grlo, te najmlađeg sina trogodišnjaka, koji je šmrcao, drugi sin petogodišnjak i 10-godišnja kćer nisu imali nikakvih simptoma.

- Prvo sam pomislila kako je super ako ćemo koronu uspjeti “odraditi” samo s blažim simptomima. U varaždinskoj bolnici već je tada bilo teško, a kako mi je liječnica rekla da je u mom slučaju sigurno u pitanju korona, zbog simptoma, tada sam se samo nadala da se ništa ne zakomplicira. Unutar obitelji svi smo se nekako posložili i organizirali. Nikuda nismo izlazili, šogorica i moj otac su nam dostavljali namirnice i ostavljali ih ispred vratiju. Međutim, sebe u 56 kvadrata nisam uspjela izolirati. Iskreno, nisam se mogla zatvoriti u sobu i od svoje djece tražiti da nemaju nikakvog kontakta sa mnom. Mislim da bi im u toj cijeloj situaciji puno teže bilo kada bi znali da je mama doma, a ne mogu do nje – ispričala je Varaždinka...

Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...

Označeno u
Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci